Objavljeno je deseto izdanje Europskog izvještaja o islamofobiji za 2024. godinu, čiji su autori Enes Bayraklı i Farid Hafez. Urednici ističu da ova obljetnica predstavlja deset godina sustavnog istraživačkog rada, no ujedno upozoravaju da rezultati izvještaja ukazuju na zabrinjavajuće trendove koji zahvaćaju velik dio Europe.
Prema nalazima izvještaja, islamofobija ne samo da je opstala, već se tijekom posljednjih godina dodatno proširila i zahvatila gotovo sve sfere javnog života. Antimuslimanski diskursi sve češće utječu na oblikovanje javnih politika, medijsko izvještavanje i političko odlučivanje, pri čemu se, kako navode autori, postupno potkopavaju temeljne demokratske vrijednosti. Posebno zabrinjava, ističu, proces normalizacije antimuslimanskog rasizma, koji zahtijeva hitan i koordiniran odgovor na političkoj, pravnoj i društvenoj razini.
Gaza kao ključni kontekst 2024. godine
Kao jedan od ključnih faktora koji je tijekom 2024. godine utjecao na porast islamofobije u Europi, izvještaj navodi rat u Gazi. Autori upozoravaju da mnoge europske vlade nisu jasno osudile stradavanje civila niti su dosljedno branile principe međunarodnog prava. Umjesto toga, u brojnim državama zabilježene su mjere koje su ograničavale slobodu izražavanja, uključujući zabrane prosvjeda i pojačan nadzor nad aktivistima, među kojima su muslimani često bili posebno izloženi pritiscima.
Javni prostor, navodi se, postao je izrazito polariziran, a muslimanski glasovi često su marginalizirani ili promatrani s nepovjerenjem. Kao ilustraciju takvog trenda izvještaj navodi nerede u Amsterdamu, koji su, prema autorima, iskorišteni u dijelu medija i političkog diskursa za poistovjećivanje antiratne solidarnosti s ekstremizmom. Takva atmosfera, upozorava se, dodatno je osnažila krajnje desne političke opcije te potaknula stranke političkog centra na prihvaćanje sigurnosno orijentirane i isključive retorike prema muslimanskim zajednicama.
Institucionalna dimenzija i porast zločina iz mržnje
Izvještaj posebno naglašava ulogu državnih institucija u jačanju islamofobnih praksi. Kao primjer navodi se Francuska, gdje su u okviru mjera administrativnog nadzora znatno proširene ovlasti za pretrese i kontrolu, pri čemu su muslimanske obitelji i vjerski vođe često bile na meti. Slično se ističe i Njemačka, koja je uz snažnu političku potporu Izraelu dodatno pooštrila migracijske i sigurnosne politike.
Pozivajući se na podatke Agencije Europske unije za temeljna prava, izvještaj navodi da je 47 posto muslimana u Europi izjavilo da je u posljednjih pet godina doživjelo diskriminaciju, u usporedbi s 39 posto u 2016. godini. Posebno su pogođene muslimanke, osobito one koje nose vjersku odjeću, koje se suočavaju s višim razinama društvene isključenosti.
Najnepovoljniji pokazatelji zabilježeni su u Austriji, Njemačkoj i Finskoj. Zločini iz mržnje bilježe nagli porast, a britanska organizacija Tell Mama izvijestila je o najvećem broju antimuslimanskih incidenata otkako se vodi sustavna evidencija. Dodatni izazov predstavlja širenje govora mržnje na internetu, uključujući dezinformacije i sadržaje generirane umjetnom inteligencijom, koji pridonose jačanju stereotipa i teorija zavjere.
Uloga politike, medija i obrazovanja
Autori izvještaja upozoravaju i na jačanje krajnje desnice u Europi. Kao primjeri navode se uspjesi austrijske Slobodarske stranke (FPÖ), ulazak nizozemske Stranke za slobodu (PVV) u vlast te slični trendovi u Portugalu, Španjolskoj, Litvi i Finskoj.
Mediji također imaju važnu ulogu u oblikovanju javne percepcije. Prema istraživanjima uključenima u izvještaj, muslimani su u velikom dijelu vodećih europskih medija prikazani negativno i stereotipno, što dodatno potiče strah i stigmatizaciju vidljivo muslimanskih zajednica.
Slični obrasci zabilježeni su i u obrazovnim institucijama. Proširenje zabrana nošenja hidžaba i abaje u zemljama poput Francuske, Italije i Danske, kao i u pojedinim dijelovima Rusije, dovelo je do povećanog osjećaja isključenosti među muslimanskim učenicima i studentima. Uz to, sveučilišta su, prema navodima izvještaja, ograničavala rasprave o Palestini te poduzimala disciplinske mjere protiv studenata i nastavnika.
Poziv na zaštitu demokratskih vrijednosti
Bayraklı i Hafez zaključuju da očuvanje demokratskih vrijednosti zahtijeva koordinirano djelovanje institucija, transparentno donošenje odluka i dugoročna ulaganja u inkluziju. Vlade, ističu, trebaju unaprijediti prikupljanje podataka o zločinima iz mržnje, osigurati odgovornost za institucionalnu diskriminaciju te podržati obrazovne programe usmjerene na suzbijanje dezinformacija.
Kao ključan korak u suprotstavljanju normalizaciji islamofobije navodi se jačanje suradnje između muslimanskih zajednica, organizacija civilnog društva i javnih institucija. Samo kroz trajnu i zajedničku posvećenost, zaključuje se u izvještaju, Europa može učinkovito odgovoriti na strukturne uzroke antimuslimanskog rasizma te osigurati prava, dostojanstvo i sigurnost svih svojih građana.
