Hrvatsko sportsko i kulturno društvo Raščica Beč osnovano je još 1993. godine i jedno je od najstarijih hrvatskih društava u Beču. Mnogobrojne plesače pa i upravu ovog vrijednog društva na čelu s predsjednikom Mladenom Mikićem zadesila je nedaća s korona virusom pa već nekoliko mjeseci su bez aktivnog rada i proba, a i daljnje budućnost je neizvjesna.
Mladen Mikić je sportski i kulturni djelatnik, a iza njega je već tri desetljeća neumornog društvenog rada u Beču te je zasigurno prepoznatljivo ime mnogobrojnim bečkim Hrvatima.
Na žalost, svi su KUD-ovi u istoj, dosta teškoj situaciji kao i mi. Znamo da neki KUD-ovi koji imaju vlastite prostorije pa su sredstva namicali od najma prostorija prigodom proslava rođendana i sl., sada tu mogućnost nemaju. Jedan nas je KUD manje, a ostaje jako otvoreno pitanje koliko će nas “preživjeti” ovu pandemiju. Nakon 5-6 mjeseci teško će nam biti vratiti se u uobičajeno stanje. Mi u Raščici smo to stanje i testirali pa smo nakon svršetka školske godine imali završnu proslavu. Svake godine idemo u Tulln na jezero, a ove smo godine imali iznenađujuće puno naših članova. Skupilo ih se 90-tak pa nam je i to bio pokazatelj da su se članovi, naša djeca zaželjela aktivnosti. No, po sadašnjim mjerama koje su na snazi teško možemo nastaviti s probama. Jer, kako plesati ako se ne smijete hvatati za ruke i kako držati rastojanje? Ne daj Bože da na nekoj našoj probi netko unese ili dobije virus pa ćemo se svi skupa hvatati za glavu i postavljati pitanja tko je dozvolio održavanje proba i sl. Za sada mirujemo, a planiramo početkom školske godine krenuti s aktivnosti, jasno ako za to uopće bude temeljnih preduvjeta i ako nam zakon bude dozvoljavao, pojašnjava Mikić.
Ovo ljeto su također planirali nastaviti tradiciju odlaska na more, u Hrvatsku, ali je i taj lijep projekt kojega običavaju prakticirati već pet godina morao biti otkazan.
– U Crikvenici sam bio jedno ljeto na službenom putu i vidio kako na gradskom trgu igraju Slovaci i Mađari prezentirajući svoju tradiciju i običaje u Hrvatskoj. Tako sam došao na ideju razgovarati s osobama koji vode turističke zajednice, ponuditi im da naš KUD dođe prezentirati našu tradiciju misleći kako će to turistima koji dolaze u Hrvatsku biti puno zanimljivije. Već pet godina tako obilazimo Jadran, a prošle smo godine bili u Rovinju te je to doista cijelom našem KUD-u bilo jedno nezaboravno iskustvo. Tada smo uočili da naša djeca koja su ovdje rođena slabo poznaju Hrvatsku pa pitaju gdje je Knin ili Nin i je li to blizu ili isto. Tako da ovaj projekt ima velike prednosti i svakako ćemo ga nastaviti, – kaže MIkić.
No za spomenuti projekt nisu oduševili Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji im nije izašao u susret ni financirati autobus, odnosno ni minimalno vrednovati sve ove njihove vrijedne napore.
– Iduće godine opet planiramo isto, odlazak u Zadar ili negdje drugdje, a i ponovo ćemo se prijaviti na natječaj Državnog ureda, a na njima je da odluče. Mi vjerujemo kako smo našim aktivnostima pomoć zaslužili. Živimo od vlastitih sredstava, članarine, sponzora, pomoći roditelja i godišnjih zabava koje organiziramo. Tako već 27 godina! I nije lako. Živjet će HSKD Raščica i s novcem i bez novca Ureda iz Hrvatske. Pomoć iz Zagreba mi doživljavamo kao priznanje rada, a ne kao temeljna sredstva od kojih bismo mi mogli živjeti. Na Upravi uvijek kažemo kako ćemo iznovice predati dokumentaciju za natječaj. To bi bilo više priznanje našeg rada i spoznaja da netko u Hrvatskoj i misli na nas ovdje. Osobno mi je nejasna ta raspodjela sredstava, zaključuje Mikić naglašavajući na kraju kako hrvatskim udrugama u Austriji napokon treba jedna krovna organizacija koja će se zalagati za sve njihove projekte, biti im stvarna pomoć u sastavljanju projekata i sl.
– Pa nije udruga i aktivnost od bala do bala, od zabave do zabave. To je rad svakoga dana. Zato je nasušna potreba prave, istinske krovne organizacije koja ima prostor i resurse i koja bi nam doista bila od koristi, – pojašnjava Mladen Mikić.
T.N.
Foto: Kroativ I Facebook – HSKD Raščica Beč