Suočeni s poplavom jeftinih proizvoda iz Kine, austrijski trgovci pozivaju na radikalne promjene kako bi se osigurala pravednost i sigurnost u prostoru digitalnog trgovanja.

Jeftini proizvodi iz Kine preplavljuju europsko tržište putem platformi za “online trgovinu”. Prema strukovnoj udruzi, carinici su preopterećeni, objavila je interesna skupina u srijedu u priopćenju za javnost.

Akcijski plan u osam točaka za pravednost u digitalnoj trgovini namijenjen je poboljšanju situacije. Na primjer, bescarinski limit bi trebao biti smanjen na nula eura, tj. de facto odbačen.

“Do 35 zračnih teretnih letova svaki dan iz Kine opterećuje carinske vlasti”, rekla je trgovačka udruga. Carinska tijela stoga nisu u mogućnosti osigurati potrebne kontrole. Osim toga, tu su i netočne deklaracije, loša kvaliteta podataka i pritužbe na nedostatak sigurnosti proizvoda. Osim spuštanja bescarinske granice na nula eura, udruga traži više resursa i više osoblja, kao i poboljšanu razmjenu podataka.

U proteklih 18 mjeseci kineske platforme implementirale su novi poslovni model “izravne e-trgovine” koji se pojavio u Kini tijekom pandemije korone. Potrošači su izravno povezani s proizvođačima i dobavljačima proizvoda, a dostava je organizirana “na zahtjev”. Ponuđeni proizvodi su gotovi tek nakon narudžbe. Nisu potrebni ni međuskladištenje, ni veletrgovci ni posrednici, objasnio je generalni direktor trgovačkog udruženja Rainer Will. Dok domaća potrošnja u Narodnoj Republici Kini sada slabi, ovaj model se širi diljem svijeta. Cijena za krajnjeg potrošača (uključujući troškove dostave) niža je od 30 do 40 posto u odnosu na usporedive europske ponude.

Primjenjivi zakon EU često se slabo provodi, kritizirao je Will. Istodobno se “namjerno iskorištavaju praznine u carinskom pravu”, a austrijska trgovina s više od 700.000 zaposlenih više je pogođena tim razvojem događaja. EU je prije desetak godina prilagodio pravila za pošiljke robe male vrijednosti (do 150 eura). Za sve pošiljke robe vrijedi sljedeće: obavezni su podaci unaprijed uključujući jasnu identifikaciju dobavljača, primatelja i poreznog obveznika. Kupci moraju platiti uvozni porez na promet, ali carina se primjenjuje samo na robu čija je vrijednost 150 eura ili više.

Kako bi provedba carinskog zakona stigla u digitalno doba, potrebni su sljedeći sljedeći koraci: ​​obavezna naplata poreza na promet pri uvozu za prekogranične B2C pošiljke robe čija je vrijednost manja od 150 eura kada se kupuje putem platformi, obvezno slanje unaprijed standardiziranog e-računa kao dijela skupa podataka elektroničke carinske uvozne deklaracije, jedinstveni UID brojevi kako bi se prilagodile obveze digitalnog izvješćivanja u cijeloj EU za izravno i neizravno oporezivanje, snižavanje carinskog limita za B2C pošiljke robe od 150 do nula eura, pojednostavljenje poreznih stopa u EU, harmonizacija podataka poštanskih transportnih dokumenata, digitalna identifikacija operatera duž cijelog lanca upravljanja robom i dostave te stvaranje digitalne carinske podatkovne platforme u EU kako bi se osigurala razmjena podataka o maloprodajnim kretanjima u Uniji u stvarnom vremenu.

Kina i SAD ekonomski ovise o Europi. Karl Ochsner predsjednik je Industrijskog udruženja Donje Austrije sada izaziva pomutnju inicijativom: svi bi trebali raditi duže! Karl Ochsner predsjednik je Industrijskog udruženja Donje Austrije od studenog 2023. Vodi obiteljsku tvrtku Ochsner Heat Pumps.

Austrijsko gospodarstvo očito nije dovoljno učinkovito za dva državna predsjednika Industrijskog udruženja (IV), Stefana Pierera (Gornja Austrija) i Karla Ochsnera (Donja Austrija).

“Građani žele najveću moguću sigurnost s maksimalnom slobodom”, citirao ga je “meinbezirk.at”.

Predsjednici IV već imaju spremno patentno rješenje za to. Mnogima se neće svidjeti vizija kako bi Austrija trebala ostati konkurentna uz Kinu i SAD.

„Naš prosperitet nosi industrija, a ne turizam“, rekao je Ochsner. Zabrinut je kako se ocjenjuje učinak u ovoj zemlji. Stoga traži produljenje redovnog radnog vremena za sve i time uvođenje 41-satnog radnog tjedna!

“Moramo prestati željeti da radimo manje dok cijeli svijet radi sve više i više”, rekao je.

“Ovo je frontalni napad na zaposlenike, kojem će se Radnička komora i sindikati odlučno suprotstaviti. Očito novi predsjednik smatra da se mora proslaviti radikalnim političkim stavovima?” burno je reagirao predsjednik AK-OÖ Andreas Stangl na incijativu od 41 radnog sata tjedno.

Stangl dodaje: “Činjenica da bi zaposlenici trebali redovito raditi još više ‘džabe’ je naravno potpuno apsurdna i naišla bi na ogorčen otpor svih zaposlenika. Samo netko tko radi bez snažnog korektivnog stava može zahtijevati tako nešto.”

Konkurentnost industrije ne trpi, kako tvrdi Ochsner, zbog “naglog rasta troškova rada i pretjerane birokracije”, već zbog porasta troškova potaknutog cijenama energije. Tko toliko griješi u dijagnosticiranju uzroka problema zbog zablude političkih interesa, doći će naravno i do krivih rješenja.

Ako industrija treba dodatne radnike, mora ponuditi i odgovarajuće radno vrijeme, uvjete rada i prihode, rekla je predstavnica zaposlenika – a prije svega u potpunosti nadoknaditi 180,8 milijuna prekovremenih i odrađenih prekovremenih sati.

Stangl se zalaže za dijalog o industrijskoj politici u Europi koja upravlja digitalnom i ekološkom transformacijom u interesu svih.

Iako je na cijene piva također utjecala inflacijska kriza, direktor Ottakringera Frank vjeruje da je to piće “previše jeftino”.

Pivovara Ottakringer zabrinuta je zbog cijena piva – sa stajališta tehničkog direktora, pivo u supermarketu je “previše jeftino”.

Uz ljetne vikend temperature nekima je hladno pivo neizostavno. U ugostiteljstvu pak cijena piva kreće se oko šest eura, zbog čega se mnogi odlučuju za klasično pivo u limenci u samoposluzi – po znatno jeftinijoj cijeni. Iz perspektive Tobiasa Franka, tehničkog direktora pivovare Ottakringer, to je veliki problem.

On je za “Kronen Zeitung” objasnio perspektivu proizvođača piva. Udio promocija piva u supermarketima se povećao tijekom godina. Limenka je često snižena 50 posto, “odnosno košta od 59 centi pa naviše”. “Iz pivovarske perspektive, pivo je previše jeftino jer je poljoprivredni proizvod. Treba godinu dana dok ječam s polja ne bude u obliku piva u čaši. To treba cijeniti”, rekao je Frank za dnevne novine.

Frank je objasnio probleme koji dolaze s tako jeftinim pivom. Cijena od 59 centi “nije dobra za kulturu piva” i “ekonomski je na granici”. Općenito, moguće je samo zato što proizvođač i trgovac dijele popust. Istodobno, pivovare trpe od enormne inflacije. “Ne možemo u potpunosti prenijeti veće troškove na potrošače i ublažiti ih učinkovitošću.” To se očituje i u rezultatima poslovanja koji su posljednjih godina konstantno negativni.

Više cijene piva u restoranima za Franka su razumljive. “To je drugačiji koncept, postoje usluge i dobijete svježe točeno pivo, najsvježije pivo ikada.” Osim toga, ugostiteljstvo ima velike troškove za najamninu, osoblje i sl.”, kaže tehnički direktor.

Ljubitelji piva uvijek se pitaju je li bolji izbor pivo u boci ili limenci, a jedan majstor piva objašnjava: “Limenka je nepropusna za svjetlo i vrlo lagana, poput male bačve – a to je najbolje za kvalitetu piva. Ekološki otisak limenke također je bolji od jednokratne boce jer je uglavnom izrađena od recikliranog aluminija.”