U Austriji postoje velike razlike u plaćama po satu ovisno o djelatnosti, saveznoj državi, obrazovanju i spolu.

Sada je konačno dovršena vrlo složena procjena: satnica (bruto) konačno je poznata. Ona je u prosjeku iznosila 17,49 eura. Međutim, postoje ogromne razlike unutar sektora, ali i među spolovima. No, udio onih koji moraju raditi za nisku satnicu od 11,66 eura ostao je isti već 15 godina (14,1 posto).

“Obuka ima jasan pozitivan utjecaj na potencijal zarade”, sažima generalni direktor Austria Statistik Tobias Thomas. Zaposlenici s višom ili višom tehničkom diplomom dobivali su gotovo duplo više bruto po satu od osoba s najviše obveznom školskom spremom. “Obrazovanje se isplati.”, ističe on

Prema istraživanju, najviše se zarađuje u opskrbi energijom (27,12 eura), zatim u informacijsko-komunikacijskim (24,63 eura) te financijskim uslugama i uslugama osiguranja (24,42 eura). Najniža bruto satnica bila je u ugostiteljstvu, ali u iznos od 11,16 eura nije uračunata napojnica.

U maloprodaji, drugoj najvećoj industriji, ljudi su u prosjeku zarađivali 15,30 eura po satu. Također zanimljivo: ljudi u kvalificiranim zanatima zarađivali su nešto više od 17,93 eura od uredskih radnika od 17,21 eura.

U svim su sektorima bruto satnice žena bile niže od bruto satnica muškaraca. Dok muškarci zarađuju 18,69 eura, žene tek 15,73 eura, odnosno 15,8 posto manje. Uostalom, 2006. godine ta je vrijednost iznosila 22,7 posto. Međutim, žene su i dalje znatno češće radile za niske plaće (20,6 prema 9,4 posto).

Gledano po obrazovnim kvalifikacijama, prosječno se zarađuje 13,15 eura bruto po satu s obveznom školskom svjedodžbom, 17,08 eura s pripravničkom kvalifikacijom i 20,42 eura s BHS maturom. Za zaposlenike s visokom ili višom stručnom spremom bruto plaće po satu iznosile su 24,17 eura i stoga su bile 1,8 puta veće od osoba s najviše školskom spremom.

Prema saveznim pokrajinama, najveća primanja bila su u Vorarlbergu 19,48 eura, a najmanja u Gradišću 15,40 eura. Vorarlberg je savezna država s najvećom razlikom u plaćama žena i muškaraca. Razlika u plaćama između spolova bila je najmanja u Beču.

Odlazak stomatologu mogao bi biti posebno skup u idućoj godini za sve pacijente koji su osigurani kod ÖGK. Stomatološka udruga i fond za zdravstveno osiguranje već su dugo pregovarali o tome koje će plombe od siječnja pokrivati ​​ÖGK.

Od 1. siječnja EU će stati na kraj otrovnoj živoj u zubima. Amalgamske plombe kod zubara su zabranjene, piše “Heute”. Alternative postoje već godinama, ali dosad su se uglavnom plaćale privatno.

Isplativi staklenoionomerni cement koristi se za djecu i trudnice od 2018. Međutim, plastične plombe i Alkasite, mješavina ta dva, smatraju se izdržljivijima i skupljima.

Prema riječima predsjednika ÖGK Hussa, fond za zdravstveno osiguranje zagovara dugotrajne materijale za sve pacijente. Stomatološka udruga odgovorila je da su plastične plombe skuplje i radno intenzivnije te da mnogim kolegama rad preko zdravstvenog osiguranja više ne bi bio ekonomski zanimljiv.

ÖGK želi platiti domaćim stomatolozima s ugovorom o zdravstvenom osiguranju najviše deset posto više u naknadama za nadomjestak amalgama, kritizirala je stomatološka udruga.

“Budući da je ova ponuda za austrijske stomatologe neprihvatljiva iz ekonomskih razloga, pregovarači stomatološke udruge odlučili su prekinuti pregovore zbog besmislenosti Hussovih izjava”, stoji u priopćenju.

ÖGK je bio “zaprepašten” zbog reakcije stomatološke udruge u petak. Stomatološki centri ÖGK već tri godine koriste alternativu amalgamu Alkasite. “Stomatološka udruga odbija razgovarati o ovoj visokokvalitetnoj opciji”, kaže tvrtka za zdravstveno osiguranje, prenosi APA.

Ako se dogovor ne postigne, 7,4 milijuna ljudi osiguranih kod ÖGK-a vjerojatno će trpjeti posljedice spora. Od siječnja 2025. ispune ćete najprije morati platiti osobno kod stomatologa, a zatim predati račun ÖGK-u kako bi vam dio iznosa računa bio vraćen.

Štandovi s kobasicama godinama krase bečki krajolik, a sada su dio UNESCO-va popisa nematerijalne kulturne baštine. Veliko je to priznanje i čast za Beč i njegove stanovnike koji svakodnevno uživaju u ovoj ukusnoj tradiciji. Inicijativa da se štandovi s kobasicama nađu na ovoj prestižnoj listi pokrenuta je sredinom lipnja, a Grad Beč i Bečka gospodarska komora snažno su je podržali.

Štand s kobasicama mjesto je okupljanja, kulinarske raznolikosti i bogatstva što ga čini neizostavnim dijelom bečke svakodnevice, a njegova povijest seže u doba Austro-Ugarske kada su mobilne kuhinje i prodajni štandovi ratnim invalidima nudili izvor prihoda. Od 1969. godine štandovi s kobasicama dobivaju mogućnost stalne lokacije, čime se u gradu učvršćuje njihov kulturni značaj. Bečani se na štand s kobasicama upućuju na povratku iz kazališta ili ga biraju kao mjesto za ručak. Novo priznanje potvrđuje koliko je ova institucija važan ambasador bečke kulture.

Da su štandovi s kobasicama duboko ukorijenjeni u lokalnu kulturu jasno pokazuje karakterističan humor, ali i vokabular koji nastaje u njihovoj blizini. Osim toga, štandovi su nezaobilazan dio pop-kulture, o njima se piše u književnosti, čest su predmet umjetničkih djela, a mogu se pronaći i na kazališnim daskama.

Zbog stalne gastronomske prilagodbe potražnji posjetitelja broj je štandova s kobasicama u Beču nažalost sve manji. U austrijskoj ih je metropoli do 2010. bilo 500-tinjak, a danas ih je oko 120. Održivo proizvedena hrana te inicijative kao što je „Noć štandova s kobasicama” čuvaju kulturu ovih posebnih mjesta okupljanja. U Beču čak postoji Udruženje za promicanje kulture štandova s kobasicama.

Vlasnici bečkih štandova s kobasicama uglavnom su mala obiteljska poduzeća s dugogodišnjom tradicijom u gastronomiji ili mesarstvu. Najstariji štand s kobasicama „Leo” otvoren je 1928. godine, a Bečani ga rado posjećuju i dan-danas.

Na bečkim štandovima s kobasicama okupljaju se sve generacije i društveni slojevi čime se stvara bliskost, jednakost te osjećaj zajednice.