Koliko novca staviti u kuvertu kad ste kuma ili kum na vjenčanju? To je jedno od onih pitanja o kojima se često razgovara, ali rijetko kad se dobije konkretan odgovor jer svi imaju vlastiti stav o tome. Danas se ista tema potegnula i na Redditu zbog objave u kojoj je autorica tražila kratak i jasan odgovor – bez klasične poruke “daj koliko možeš”. Zanimalo ju je koliko se “po običaju u Zagrebu” trenutačno očekuje da kuma stavi mladencima u kuvertu.

“Kad je riječ o svadbama, sve se vrti oko para”

Rasprava je vrlo brzo pokazala dvije stvari: prvo, da se ljudi teško slažu oko brojki, i drugo, da dio ekipe jedva čeka reći da su brojke kriva tema. Jedan korisnik odmah je doveo u pitanje to “zagrebačko” u naslovu: “Kakve ovo veze ima sa Zagrebom? Taj ‘običaj’ postoji puno šire.” Dodao je i da je odbojno koliko se oko svadbi vrti priča o novcu, pa je podsjetio da je na sličnom pitanju netko spomenuo 1500 eura, što je, kako je napisao, razina medijana plaće u Zagrebu. “Tko toliko daje je psihički poremećen”, zaključio je bez zadrške.

Drugi su pokušali podsjetiti zašto kumstvo uopće postoji. U jednoj od najlajkanijih priča korisnik je ispričao kako mu je prijatelj odbio biti kum jer “nema para”, na što mu je odgovorio da dođe “u radnom odijelu i bez kune” jer ga zove za kuma zato što mu je najbolji prijatelj. “Ako misliš da ćeš se sramotit jer si dala koliko možeš, onda nisi ni trebala prihvatit da budeš kuma”, napisao je.

Cifre se uglavnom kreću oko 1000 eura

Ipak, dio komentatora shvatio je da autoricu ne zanima filozofija, nego raspon. Najkonkretniji odgovor koji se ponavljao kroz raspravu je da “običan gost” najčešće daje oko 100 do 200 eura, a da se od kumova očekuje osjetno više, najčešće između 500 i 1000 eura. No, čim su se pojavile brojke, pojavila se i ironija. Jedan komentar “ako plivaš u parama, odmah kupiš Mercedes ili BMW, kuću na moru” brzo je dobio nastavak: “A onda bar jahta ili podmornica, ak želiš biti siguran.”

U threadu se otvorila i tema dogovora između kumova kako ne bi došlo do neugode. Jedan korisnik napisao je da je nedavno bio kum i da su se on i kuma unaprijed dogovorili da će dati isto, kako se ne bi dogodilo da “jedno da 500, a drugo 2000 eura”. To se mnogima učinilo kao jedini praktičan savjet u moru principijelnih rasprava.

Postoje i regionalne razlike

Nekoliko komentara otišlo je i u smjeru regionalnih razlika. Jedna korisnica navela je da je u Dalmaciji kao kuma dala 500 eura, a mladenci su joj rekli da “nije normalna” jer je to previše. Dodala je da je u Slavoniji ista svota doživljena kao “donja granica”. Drugi je spomenuo primjer iz Petrinje gdje je kuma dala 1000 eura, dok je netko treći napisao da su i u njegovoj obitelji, prošle godine, kum i kuma dali po 1000 eura.

Bilo je i onih koji su temu potpuno odbacili. “Seljačke teme. Staviš koliko možeš i koliko ti je ugodno dati, a ne koliko selo daje”, poručio je jedan korisnik, dok je drugi u sličnom tonu tvrdio da se u Zagrebu o tome “ne raspravlja” i da se najviše oko kuverti nerviraju ljudi koji su se doselili,piše Index.

Istraživačka mreža The Marker iz Dornbirna analizirala je podrijetlo teletine koja se u Austriji koristi za pripremu bečkog odreska. Rezultat istraživanja pokazuje da u većini slučajeva meso dolazi iz Nizozemske, gdje se telad često uzgaja u problematičnim uvjetima. Austrijski javni servis ORF u magazinu „Report“ prikazao je držanje životinja u skučenim betonskim boksovima bez mogućnosti izlaska na otvoreno.

Bečki odrezak smatra se klasikom austrijske kuhinje i tradicionalno se priprema od teletine. Mnogi gosti, ali i ugostitelji, pritom polaze od pretpostavke da meso potječe iz Austrije.

Istraživanje mreže The Marker pokazuje drukčiju sliku. Članovi istraživačkog tima raspitivali su se u oko 15 restorana u najvećim austrijskim gradovima o podrijetlu mesa. Najčešći odgovor bio je – Austrija. Često su se navodili i konkretni dobavljači, među njima i donjoaustrijska tvrtka Astrokalb, navodi Ann-Kathrin Freude iz The Markera.

Problematični uvjeti uzgoja u Nizozemskoj

Uvid u poslovanje tvrtke Astrokalb, međutim, otkrio je da se velik dio teletine uvozi iz Nizozemske, koja je jedno od glavnih središta proizvodnje teletine u Europi. Telad ondje djelomično potječe i iz drugih zemalja, poput Irske, te se uzgaja u velikim tovnim pogonima. Nakon klanja meso se pakira i označava prema propisima o podrijetlu.

Organizacije za zaštitu životinja već godinama dokumentiraju problematične uvjete držanja teladi u Nizozemskoj. Kako navodi Lesley Moffat iz organizacije Eyes on Animals, telad često mjesecima boravi u pojedinačnim betonskim boksovima, bez stelje i bez mogućnosti kretanja. Hrani ih se uglavnom tekućom hranom, a znatan broj životinja ne preživi tov.

Iako u Austriji vrijede stroži propisi o zaštiti životinja, u zemlju je nedavno uvezeno oko 70.000 teladi iz Nizozemske. Prema riječima Thomasa Maurovicha, poslovnog direktora tvrtke Astrokalb, velik dio tog mesa završava u austrijskoj gastronomiji. Razlog je visoka potražnja i ograničena domaća ponuda: godišnje je potrebno oko 120.000 teladi, dok se u Austriji zakolje tek oko 50.000.

Zahtjev za jasnim označavanjem podrijetla

Iz perspektive istraživačke mreže The Marker, jedino brzo rješenje jest uvođenje obveznog označavanja podrijetla mesa u ugostiteljstvu. Na taj bi način gosti imali jasnu informaciju o tome odakle meso doista dolazi. I savezna vlada načelno se izjasnila u prilog takvoj mjeri.

Predstavnici ugostiteljskog sektora, međutim, upozoravaju na povećanje administrativnog opterećenja. Ipak, za veći udio regionalnog mesa bila bi potrebna promjena postojećeg sustava, budući da, prema istraživanju, u oko 80 posto slučajeva bečki odrezak u restoranima dolazi od teletine iz Nizozemske.

Bez obveznog označavanja u restoranima

U Austriji je obvezno navođenje podrijetla mesa propisano samo u određenim područjima. Od rujna 2023. vrijedi obveza označavanja za meso, mlijeko i jaja u menzama, školama, bolnicama i drugim velikim kuhinjama, a u trgovini je podrijetlo obvezno za svježe, neprerađeno meso.

U restoranima i gostionicama takva obveza i dalje ne postoji. Također, u trgovini ne postoji zakonska obveza navođenja podrijetla za prerađene proizvode poput kobasica ili gotovih jela. Iako postoje dobrovoljni sustavi označavanja, poput inicijative „Gut zu wissen“ Poljoprivredne komore, politički prijedlozi za zakonsko proširenje obveze označavanja na cjelokupni ugostiteljski sektor zasad su odgođeni u parlamentu.

Na zračnoj luci Tenerife South spriječen je nesvakidašnji i uznemirujući incident u kojem je muškarac pokušao ukrcati se na let za odmor sa svojom preminulom suprugom. Slučaj je otkriven tek neposredno prije ukrcaja, kada je zaposlenik zračne luke posumnjao da nešto nije u redu.

Kako piše španjolski Diario de Avisos, stariji muškarac gurao je ženu u invalidskim kolicima kroz sigurnosnu kontrolu, a da pritom nitko u početku nije reagirao. Tek nakon prolaska kroz detektor metala, jedan od djelatnika primijetio je da žena ne pokazuje znakove reakcije.

Tijelo je već bilo hladno

Kada je zaposlenik dotaknuo njezinu ruku, ustanovio je da je tijelo hladno te da nema disanja. Odmah je aktiviran hitni protokol, a na mjesto događaja pozvana je Guardia Civil.

Muškarac je policiji izjavio da je njegova supruga preminula nekoliko sati ranije, navodno na području same zračne luke. Zasad je privremeno zadržan, a prema navodima vlasti surađuje s istragom.

Okolnosti smrti zasad nisu poznate, a nadležne službe nastavljaju utvrđivati sve relevantne činjenice vezane uz ovaj neobičan i potresan događaj.