I dok Austrija u boli i dalje razmišlja o današnjem događaju, na komentaru ispod našeg članka čitatelj inicijala A.A ostavio je komentar koji nas je natjerao na razmišljanje. Komentar u obliku teksta prenosimo u cijelosti.

Danas sam, s tugom u srcu, pročitao strašnu vijest – u jednoj školi u Grazu dogodio se tragičan zločin koji je odnio mlade živote. Riječi teško mogu opisati tugu i šok koje osjećam. Izražavam iskrenu sućut obiteljima poginule djece. Nema većeg bola od gubitka djeteta, osobito na mjestu koje bi trebalo biti sigurno – u školi.

Ovaj događaj potaknuo me da se zapitam gdje smo kao društvo krenuli krivo. Živim u Beču i svakodnevno svjedočim promjenama koje nisu uvijek na bolje. Ulice, kvartovi, ustanove – sve više osjećam kako se gubi smisao za red, rad i odgovornost. Ne govorim ovo olako, već iz vlastitog iskustva.

Nažalost, sustavi poput socijalne pomoći i AMS-a, iako stvoreni s plemenitom namjerom, sve češće postaju izvor zloupotrebe. Previše je onih koji od toga žive, a premalo onih koji iskreno traže posao. Radnik koji ustaje rano, pošteno zarađuje i plaća poreze – nema vremena za besmislice. Njega život uči odgovornosti.

Ne mislim da je rješenje u potpunoj represiji, ali vjerujem da je vrijeme za odlučne korake. Svi koji su zdravi i sposobni – neka rade. Neka pridonesu društvu. Neka osjete vrijednost truda. Poljoprivreda, komunalni poslovi, uslužne djelatnosti – ima mjesta za sve koji žele pošteno zarađivati. A oni koji to ne žele – možda ova država nije pravo mjesto za njih.

Austrija je dugo bila simbol socijalne sigurnosti, ali to se ne smije zloupotrebljavati. Pomoć treba pružati – ali onima kojima je stvarno potrebna. Vrijeme je da se mladima ponudi zdravo okruženje, ali i jasno postave granice. Samo tako ponovno možemo imati mirniju, sigurniju i pravedniju svakodnevicu.

Ovaj zločin sve nas je duboko pogodio. No ako iz njega možemo išta naučiti, neka to bude poziv na buđenje – za sve nas.