Connect with us

Hrvati u Austriji

Iz Beča pješačili do Međugorja za ozdravljenje supruge i kćerke

Objavljeno

na

Gerard Grgić i Slavko Bošnjak su dvojica međugorskih hodočasnika koji su 25. veljače krenuli iz Austrije, točnije iz Beča put Međugorja, te su nakon više od dva tjedna pješačenja te prijeđenih gotovo 900 kilometara stigli u Majčin zagrljaj.

Tijekom cijele godine milijuni vjernika hodočaste u Međugorje. Neki autobusima i autima, oni malo hrabriji dođu s biciklima, ali uvijek je neobično i radosno vidjeti kada netko dođe pješice u Međugorje, posebno ako je to iz udaljenijih država. Gerard Grgić i Slavko Bošnjak su dvojica međugorskih hodočasnika koji su 25. veljače krenuli iz Austrije, točnije iz Beča put Međugorja, te su nakon više od dva tjedna pješačenja te prijeđenih gotovo 900 kilometara stigli u Majčin zagrljaj, donosi Radio Mir Međugorje.

„Otac sam dvoje djece, Mia ima devet godina, a Emily ima šest godina. Zbog djece sam došao u Međugorje. Nakana mi je bila da se molim za njih, da im Bog pokaže pravi put. Kao roditelj, kao otac dok su još maleni mogu paziti na njih, ne mogu 24 sata na dan, ali dragi Bog to može. On može 24 sata paziti kada ja nisam tu, kada budu veće bit će sve teže meni kao roditelju i zato sam se uputio ovim putem. Drugi razlog moga dolaska je bolest koju moja žena i mlađa kćer imaju. Kažu da nema svega sto ljudi na svijetu koji imaju tu bolest, ali ja sam tu žrtvu uzeo na sebe da bi one ozdravile, da Bog pronađe neku mogućnost za taj lijek jer ga trenutno nema”, kazao je Gerard dodajući da je Bogu sve moguće, dok nam je Slavko kazao način kako je došlo do ovog zajedničkog hodočašća.

Pet mjeseci trajala je priprema i tako smo se s Božjom pomoći zajedno radovali i iščekivali naše hodočašće.

„Puno sam u molitvi, u crkvi, na krunicama, sa suprugom molim krunicu redovno i kada idem na spavanje u mislima razmišljam i razgovaram s Bogom. Obilazio sam puno svetišta, ali nikada nisam uzeo teži križ na sebe i tako sam došao na ideju. Razmišljao je li pametno da sam krenem prema Međugorju jer je put za samca malo kritičan. Tada sam shvatio da imam veliki krug prijatelja i rodbine te sam razmišljao koga bih mogao povesti. Sjetio sam se Gerarda jer je on rođak od supruge. Nazvao sam ga, a on kao da je čekao da ga nazovem da krenemo na taj put. Odmah je kazao da je spreman. Pet mjeseci trajala je priprema i tako smo se s Božjom pomoći zajedno radovali i iščekivali naše hodočašće. Napokon smo i krenuli, a na koncu i stigli gdje smo trebali”, kazao je Slavko.

“Prije sam sa suprugom dolazio više puta, a čim me Slavko pitao za put nisam dugo razmišljao nego sam odmah pristao. Inače svake godine idemo za sv. Antu u Padovu tako da nije bilo teško odlučiti se. Kao da nas je nešto uputilo, znali smo da to želimo, da je to nešto posebno i da s tim možemo pokazati drugim ljudima da odrastu u vjeri, te se nadamo da smo napravili jedan korak jer već smo dobili veliku podršku iz Beča sa svih strana, pa možda popravimo nešto s tim što smo uradili. Možda ne puno, ali ako mali broj ljudi krene na sličan put kroz vjeru, kroz molitvu, tada smo nešto dobro napravili”, objasnio je Gerard Grgić.

Imali smo veliki krug prijatelja i rodbine koji su molili i tvrdim da nas je to dovelo do ovdje.

Slavko je kazao da je za njega Međugorje središte gdje se može izmoliti mir u svijetu, te da je u Međugorju prvi put bio prije 20-ak godina gdje je doživio promjenu srca.

„Što se tiče hodočašća, napravio sam plan, imali smo raspored, međutim ispalo je sve drugačije. Morali smo izbjegavati neka sela zbog smještaja, jer nije bilo tako lako, Mađarska je bila dugačka, ali sve u svemu trebalo nam je 16 dana. Kroz Mađarsku nam je trebalo 6 dana. Bilo je dana gdje hodaš 30-40 kilometara i nemaš nigdje ničega a dolazi mrak i trebaš tražiti smještaj preko interneta. Hvala Bogu uvijek nam se na kraju dana nešto poklopilo da smo uspjeli naći smještaj”, rekao je Gerard.

Slavko je istaknuo da su ih nakon prvoga dana noge počele boljeti, ali da je vjera bila jača od boli.

Jedno lijepo iskustvo, ali bez obzira na fizičku spremnost ne bi mogli bez vjere i molitve.

„Liječili smo i kremama i tabletama. S obućom smo dobro prošli, nismo niti jedne pokidali. Jedno lijepo iskustvo, ali bez obzira na fizičku spremnost ne bi mogli bez vjere i molitve. Imali smo veliki krug prijatelja i rodbine koji su molili i tvrdim da nas je to dovelo do ovdje. Nekada nam je mrsko krenuti negdje dva kilometra pa krenem autom, ali ovo je bilo nešto Božje, te kad nismo znali gdje ćemo uvijek nam je bio otvoren put za smještaj. Bogu hvala uspjeli smo, a velik je zadatak bio. Sada smo tek na početku, bar za mene, ovo treba opravdati dalje kroz život, a ne da ostane neka titula tipa „Bili smo u Međugorju, uspjeli”, i to je to”, kazao je Slavko za kraj.

Gerard i Slavko zahvalili su se svima koji su im pomogli da stignu u Međugorje nakon 16 dana i prijeđenih gotovo 900 kilometara, uz poruku roditeljima da svojim mladima usađuju vjeru jer je to jedno veliko bogatstvo.

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Hrvati u Austriji

Priča o Ivi Vukoviću: Od ugostitelja u Saalbachu do pionira karatea

Objavljeno

na

By

Austrijski “Krone” donosi priču o rođenom Hrvatu koji je karate sport učinio popularnim u Pinzgauu. Riječ je o Ivi Vukoviću koji je s 21 godinom došao u Austriju za boljim životom.

Kada je Ivo Vuković preuzeo karate klub u Saalfeldenu, imao je sedam članova. Sada ima pet klubova u Pinzgauu s ukupno 300 članova. Hrvat je karate sport učinio društveno prihvatljivim. “Karate je moj život. Kad sam imao deset godina gledao sam filmove Brucea Leeja, a kad sam imao dvanaest počeo sam se baviti sportom.”, govori Ivo za austrijski list.

“Ovdje sam već 43 godine”, kaže Vuković. Kad je s 21 godinom došao u alpsku republiku i radio u ugostiteljstvu u Saalbachu, bilo mu je nezamislivo da će ikada time zarađivati ​​za život. Sada je, među ostalim, trener najveće mlade nade Salzburga: kćeri Marine.

Svjetska juniorska prvakinja 2019. (do 68 kilograma) od srijede kreće na Europsko prvenstvo u svom drugom domu, Hrvatskoj. Mjesto u prvih deset bio bi dobar rezultat u Zadru. “Jako sam ponosan na Marinu. “Stvarno je dobro pripremljena”, samouvjereno kaže treneričin tata. Ipak, žali:

“Problem je što je ne prihvaćaju ni policija ni vojska. Žalosno je da mladom svjetskom prvaku tamo nije mjesto.” Razlog tome je što karate više nije zastupljen u olimpijskom programu od Tokija 2021.

Uz Vuković, Stefan Pokorny (do 75 kilograma) najperspektivniji je kandidat za mjesto nadomak medalji. “Forma dobro stoji, veselim se. Pokušavam se ne fokusirati previše na to. Možda mi ovaj put i uspije.”

Uglavnom, za njega je sve moguće jer “kad je veliki događaj, vrijede drugačija pravila”.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika

Objavljeno

na

By

Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika 4. i 5. svibnja, u subotu i nedjelju nakon 1. svibnja kada se liturgijski obilježava spomendan na ovog sveca.

Središnje euharistijsko slavlje predslavio je preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. S njim u koncelebraciji bili su: voditelj misije vlč. Damjan Soldo te ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici vlč. Vlatko Rosić, koji je predslavio sv. misu uočnicu u subotu, 4. svibnja. Kod oltara su posluživala dvojica trajnih đakona: vlč. Danijel Jurić i vlč. Josip Kašljević.

U prigodnoj propovijedi preč. Kalfić istaknuo je kako se blagdan Sv. Josipa proslavlja u povlašteno, uskrsno vrijeme kada se slavi pobjeda svjetla nad tamom, istine nad laži i života nad smrću. Uz to je podsjetio kako je svibanj mjesec marijanske pobožnosti, a kako je najpobožniji svetac prema Mariji bio upravo Sv. Josip. Kazao je kako se isto tako u tom vremenu održavaju i blagoslovi polja i radova kako bi Bog bio prisutan u njima. „Uz rad s naše strane Božji blagoslov je najvažniji u našim životima, u životima naših obitelji i našem poslu. S mukom su naši preci jeli svoj težački kruh. Ipak, unatoč fizičkom naporu koji su podnosili odzvanjalo je sve pjesmom i molitvom“, podsjetio je propovjednik te je isto tako napomenuo kako je unatoč velikom trudu koji su ulagali bilo trenutaka kada su nepovoljni vremenski uvjeti sve znali uništiti, ali kako i tada oni nisu Boga proklinjali nego usrdnije molili.

Zatim se osvrnuo na aktualni trenutak u kojemu vjernici žive te poručio kako se nekada vjera na livadi sačuvala, a da se danas gubi u lijepo sređenim crkvama. „Često se zbog nedostatka vjere, ali i svjedočenja, priče i molitve u nas Kristovih vjernika javljaju i rađaju plodovi nedostojni našeg kršćanskog imena i poziva poput: nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, bojažljivosti, nestrpljivosti, straha“, primijetio je propovjednik te je kao oponenta takvom načina života predstavio Sv. Josipa tumačeći kako se njegov odnos prema Bogu očituje u istinskom povjerenju i pouzdanju, prema bližnjima u požrtvovnosti i odgovornosti te prema sebi samome u kreposti. „Sve te vrline sv. pisac izriče u riječi pravedan“, pojasnio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije te je ukazao na nelogičnost da se u zemljama u kojoj se više od 90% stanovništva izjašnjava vjernicima, poput BiH i Hrvatske, pojavljuje toliko nepravde. „Samo poštenim radom koji je najčešće težak i mukotrpan, zajedništvom, molitvom – obiteljskom i župnom, i vjerom u Boga sve raste, cvate i bude blagoslovljeno. A individualizmom i sebičnošću bez Boga koju današnji svijet propagira sve propada, smanjuje se i nestaje. Jer živimo u svijetu prijetvornog morala, etike, humanosti i solidarnosti. Svijetu koji je Boga i njegov spomen i kršćansku civilizaciju izbacio iz svog ustava. Zato smo pozvani biti autentični kršćani koji će oplemeniti ovaj svijet“; zaključio je preč. Kalfić.

Vrijedi istaknuti kako je mise i u subotu i u nedjelju glazbeno animirao Luka Balvan, autor i izvođac duhovne glazbe iz Zagreba, a nakon nedjeljnog euharistijskog slavlja organizirano je zajedničko druženje uz jelo i piće.

(izvor: Katolički tjednik, https://www.nedjelja.ba/…/vanjska-proslava…/33002 )

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Najava: Koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors u Beču

Objavljeno

na

By

Poštovani,

Srdačno vas pozivamo na koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors koji će se održati u crkvi Am Hof, Schulhof 1 u subotu 27. travnja 2024. u 19 sati.

Na koncertu zbor će izvesti sakralne i svjetovne klasične skladbe te zborske obrade hrvatskih tradicijskih napjeva.
Koncert je dio projekta kojim zbor Hrvatima izvan domovine te domaćoj publici predstavlja hrvatsku glazbenu baštinu te djela svjetske zborske literature.

Također, ovaj je koncert poseban jer se organizira i u sklopu obilježavanja 150. obljetnice osnivanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je uvod u obilježavanje 15. obljetnice zbora.

Zbor Concordia discors nagrađivani je mješoviti zbor koji okuplja većinom studente zagrebačkog sveučilišta. Zbor je kvalitetu potvrđivao na brojnim domaćim i inozemnim natjecanjima na kojima je osvajao redovito najviša odličja. Također je održao više koncerata diljem Hrvatske i inozemstva te sudjelovao u brojnim događanjima u Hrvatskoj na najvišoj državnoj razini.

Gostovanje u Beču nije prvi nastup zbora u austrijskoj prijestolnici. Godine 2014. Concordia discors sudjelovala je u manifestaciji Europe Sings u sklopu otvorenja Wiener Festwochena (Vienna Festival) na Rathausplatzu. Tada se okupilo osam predstavnika različitih europskih zemalja koji su odabrani kao najbolji zborovi svojih država. Pred više tisuća ljudi na trgu i velikom televizijskom publikom u izravnom prijenosu Concordia discors predstavila se hrvatskom skladbom te sudjelovala u ostatku programa s ORF-ovim radijskim simfonijskim orkestrom te bečkim zborom Arnold Schönberg.

Veselimo se gostovanju u Beču te se posebno radujemo vašem dolasku!
Ulaz na koncert besplatan je.

Nastavi čitati
LM