Nedavno smo pisali kako osobe sa “stranim” imenima i prezimenima u Austriji puno teže pronalaze smještaj od onih sa “austrijskim” imenima, to je nešto i što zagovornici jednakog tretmana i Diakonia kritiziraju. Trgovci nekretninama to odbijaju kao kritiku i tvrde da to nije istina.

No, austrijski dnevni list “Heute” donosi priču koja govori u prilog gore navedenoj činjenici. Naime, jedan čitatelj tog austrijskog dnevnog lista, inače Bečanin porijeklom iz Turske također je doživio jedan oblik diskriminacije kada se odlučio preseliti u drugi stan. Naime, vlasnik zgrade u kojoj je mladić prethodno imao stan tražio je od njega da za nove podstanare uzme isključivo Austrijance.

Emreova obitelj (ime promijenjeno) je inače imala dobar odnos s vlasnikom zgrade, no to se promijenilo kad su prelazili u novi stan (nije poznato kakav su ugovor imali u starom stanu). “U početku se govorilo da smo mi najbolji Turci koje poznaje – ali on ipak nije želio ljude turskog podrijetla za nove stanare.”, objašnjava za Heute.

Emre je brzo shvatio da sljedeći stanar uopće ne smije imati migracijsku pozadinu. Vlasnik je u WhatsApp poruci napisao kako je “govorio samo o podstanarima Turcima, ali kako imam i podstanare iz Hrvatske ili bivše Jugoslavije, ne želi primiti ni obitelj iz Srbije”.

“Ne želim vam nepotrebno otežavati stvari, ali vas ipak moram pristojno zamoliti da tražite samo austrijske nove stanare”, rekao je vlasnik u poruci.

U razgovoru za “Heute” Bečanin turskih korijena razočaran je ovakvim metodama: “Ovdje smo imali nekoliko obitelji s migrantskom pozadinom kojima je hitno trebao ovaj stan. Nitko s makar i tračkom stranog imena nije mogao preuzeti stan. .”

Vijećnik okruga Favoriten Muhammed Yüksek (SPÖ) komentirao je za Heute ovaj slučaj: “Ovaj diskriminirajući i rasistički pristup je neprihvatljiv. Ako ljudi ispunjavaju sve zakonske kriterije i ako su potom isključeni zbog svog imena, boje kože ili vjerske pripadnosti – onda je to definitivno slučaj rasizma – koliko god poruka pristojno zvučala.”

Brza vožnja može biti skupa: Novi uređaji za mjerenje brzine “blicaju” znatno brže nego prije i rade s najnovijom laserskom tehnologijom. Bit ćete uslikani čak i ako vozite 3 km/h prebrzo. Vozači se slikaju također i s prednje strane što je posebno važno ako vozač dolazi iz inozemstva. Kazne se šalju diljem Europe.

Novi uređaji znače da će biti uhvaćeno i više onih koji voze prebrzo. Najmanje kazna je 36 eura. Ako se najveća dopuštena brzina prekorači za više od 30 km/h, slijedi kazna od 150 do 5000 eura. Ako u lokalnom području vozite 40 km/h više od dopuštenog gubite vozačku dozvolu. U ekstremnim slučajevima, na primjer ako sudjelujete u ilegalnim automobilskim utrkama, vozilo može biti čak i zaplijenjeno, prenosi kroativ.at.

Ukupno 21 stacionarna radarska kutija u Beču opremljena je uređajima za mjerenje brzine. Od toga je 19 opremljeno novom laserskom tehnologijom, a dva starom radarskom tehnologijom. Prelazak na laserske uređaje započeo je 2021. Prije su bili u uporabi samo uređaji sa starom tehnologijom radarskog mjerenja.

Od ovih 21 uređaja, dva pripadaju Asfinagu, nalaze se na A4 kod Simmeringer Haide prema zračnoj luci, a jedan je na S1 kod Rothneusiedla. Tri uređaja pripadaju gradu Beču, a ostali su u vlasništvu Ravnateljstva državne policije Beč.

“Lokacije uređaja (a ne onih kutija) stalno se mijenjaju nakon procjena, koje uzimaju u obzir razne točke kao što su nova ograničenja brzine, sve veći broj nesreća itd.”, rekla je glasnogovornica policije za “Heute”. Lokacije policijskih radara nisu otkrivene. “Objava stoga nije ni razumna ni učinkovita.”, rekli su iz MUPA.

Bečki muzej Albertina posvećuje novu izložbu jednom od najsvestranijih i najpoznatijih renesansnih umjetnika, Michelangelu Buonarrotiju. Iako su njegova umjetnost i njegov ideal duboko ukorijenjeni u doba procvata renesanse u 16. stoljeću, njegova je umjetnost ostavila snažan utjecaj koji se proteže sve do danas. Izložba stavlja naglasak na nastanak i utjecaj ideala tijela koji posljednjih 300 godina služi kao mjerilo za svaki prikaz muškog akta. Michelangelova djela utjecala su i na njegove suvremenike, no i na buduće umjetnike sve do 20. stoljeća.

Izložba prikazuje ponovno otkrivanje antičkog ideala ljudskog tijela za Michelangelova života i revolucionaran napredak u prikazivanju ljudske anatomije. Osim Michelangela bit će izložena i djela Rafaela, Rembrandta i Rubensa, a predstavit će se i radovi Gustava Klimta, Egona Schielea, Antona Raphaela Mengsa, Albrechta Dürera i Pompea Batonija. Pritom će fokus biti na shvaćanju tijela pojedinih umjetnika, od kojih su jedni oponašali Michelangelov ideal, drugi ga dalje razvijali, a treći ga u potpunosti odbacili.

Među ključna djela u izložbi ubrajaju se Michelangelovi crteži koji su povezani s nedovršenom slikom u freskama „Bitka kod Cascine” i druge poznate slike kao što su „Sjedeći muški akt” te crteži iz Sikstinske kapele. Također će se predstaviti Rafaelovi aktovi s crvenom kredom te Dürerovi aktovi koji slijede drugačija pravila od Michelangelovih. Moći će se vidjeti i Rembrandtova naturalistička tijela kao i brončana statua Farneškog Herkula. Izložba završava Klimtovim i Schieleovim djelima koji odbacuju renesansni prikaz ljudskog tijela. Osim toga tematizira se i prikaz nagog ženskog tijela.

Izložba sadrži značajne posudbe iz njujorškog muzeja Metropolitan, pariškog Louvrea i kneževske zbirke Lihtenštajna, a otvorena je do 14. siječnja 2024. godine.