Connect with us

Hrvati u Austriji

DUJE STANIŠIĆ U RAZGOVORU ZA KROATIV: Treba biti drukčiji i biti svoj!

Objavljeno

na

Zadarski, odnosno petrčki tenor moćnog glasa, nekadašnji član klape Cambi, koji gradi i solo karijeru – Duje Stanišić, već oko dvije godine živi u Beču, gdje osim što studira operno pjevanje usporedno sudjeluje i u mnoštvu glazbenih projekata. Protekla godina bila je izuzetno uspješna za mladog hrvatskog glazbenika, koji je u na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku s pjesmom “Vrata vičnosti” osvojio nagradu za najbolju interpretaciju, a na Melodijama hrvatskog juga u Opuzenu s pjesmom “Moj vapor” osvojio je nagradu za najbolji aranžman. Mladi, svestrani i jako talentirani glazbenik pristao je za Kroativ govoriti o svojim počecima, kako je došao u Beč, o glazbi i o budućim glazbenim planovima. Vrijedi spomenuti i da je Duje jako vrijedan društveno angažiran građanin, no o politici ćemo razgovarati sljedećom prilikom.

KROATIV.AT – Duje, već dvije godine živite u Beču, je li nam možete reći kako je došlo do toga da se preselite u austrijsku metropolu i je li preseljenju prethodila odluka da se krenete baviti opernim pjevanjem?

Priča je počela u Zadru prije nekoliko godinu, kada sam na jednom događaju po prvi puta pjevao jednu opernu ariju. U publici je tada bila i jedna mlada sopranistica iz Austrije koja mi je prišla nakon koncerta i rekla mi da bih trebao probati upisati studij pjevanja u Beču. Rekla mi je i to da mi u tome može pomoći njena profesorica Silvia Edelmann. Razgovor s mladom glazbenicom me jako zaintrigirao, no u to sam vrijeme bio član klape Cambi, koja je jako puno radila i bio sam jako angažiran. Iako sam donio odluku da probam, stalno sam odgađao put u Beč. Trebalo mi je gotovo tri godine nakon njenog poziva da se napokon javim gospođi Edelmann, a to se dogodilo sasvim slučajno. Prolazio sam nekim povodom kroz Beč i odlučio se zaustaviti, odraditi jedan sat pjevanja kako bi eventualno dobio kakav koristan savjet. No, dobio sam mnogo više od savjeta. Gospođa Edelmann i njen muž Peter Edelmann, oboje profesori na konzervatoriju “Richard Wagner” i glazbenoj akademiji “MDW” (The University of Music and Performing Arts Vienna), pozvali su me da dođem u Beč i ponudili mi stipendiju. Eto to je ukratko priča kako sam ja zapravo postao stanovnik Beča.

KROATIV.AT Dobro, živiš već dvije godine u Beču, reci nam svoje dojmove o Beču i Austriji

Beč mi je i prije mog dolaska bio jedan od najljepših gradova u Europi, a sad kad sam ga pobliže upoznao dobio sam potvrdu da je grad uistinu predivan. Titulu koju nosi već osmu godinu za redom, kao grad s najboljom kvalitetom života, zasluženo je obranio i ove godine. To valjda dovoljno govori. Beč je jako organiziran grad, prilagođen visokoj i srednjoj klasi, ali i onim najsiromašnijima u društvu. Naravno kao glazbeniku, posebno mi se sviđa činjenica da je Beč svojevrsno kulturno središte Europe s pregršt koncerata i umjetničkih programa koji obogaćuju kulturni i društveni život svih nas koji tu živimo.

KROATIV.AT – U Beču pohađaš i glazbenu školu, možeš li nam malo više reći o tome i o značajnijim projektima na kojima si dosad radio.

U Beču sam privatni student obitelji Edelmann koja je jako aktivna u operno-operetnom svijetu, pogotovo u vidu organizacije koncerata, produkcija za mlade itd. Dvije godine sam bio u režimu jedna vokalna proba dnevno plus par režijskih ili muzikalnih probi tjedno. Sada vokalne probe radim po dinamici otprilike dva puta tjedno, a režijske nešto intenzivnije prije samih produkcija.

Prošle godine sam tijekom lipnja i srpnja bio član ansambla u opernoj produkciji “Oper Burg Gars” gdje smo igrali poznatu operu “Fidelio” slavnog L. V. Beethovena, a u listopadu sam kao član zbora Volksopere u Beču pjevao “Der Fliegende Hollander” Richarda Wagnera.

Ove godine smo krenuli s produkcijom “Zigeunerbarona” u Volksoperi, ali je zbog novonastale situacije s corona virusom na žalost sve otkazano. Trenutačno je cijeli sustav kazališta i kulturnih događanja zaustavljen tako da sa neizvjesnošću pratimo tijek događanja oko pandemije.

KROATIV.AT – Pored svega toga, uspješno ti ide i solo karijera, tvoje dvije pjesme “Moj vapor” i “Vrata vičnosti” jako su dobro prihvaćene kod publike, a prošle godine osvojile su i značajne nagrade. S obzirom na to da se teško probiti na glazbenoj sceni, kako izgleda tvoj put solo pjevača, je li nas uskoro očekuje neka nova pjesma?

Već od malih nogu čujem neke melodije u svojoj glavi, možda malo zvuči čudno ali to je zaista tako. Melodije zapisujem pa tako imam veliki broj svojih pjesama koje još nisu ugledale svijetlo dana. Moj život je glazba i volio bih kada bih mogao cijeli život te melodije koje čujem pretvarati u pjesme. Nakon sljedećeg singla kojeg spremam izdati uskoro, bit će gotov i moj prvi album na kojem će se naći popriličan broj vlastitih kompozicija. Na sljedećem albumu, kojeg već polako spremam, bit će velikih broj autorskih pjesama.

Put mladih glazbenika u Hrvatskoj je jako težak zbog klijentelističko-interesnih glazbenih lobija koji su kroz radijski i televizijski program postavili sustav tako da novi, mladi, talentirani ljudi nemaju pristup publici. Na taj su način priskrbili sebi određene iznose tantijema. 

No, želim istaknuti da se trud i rad se kad tad isplate i ako steknem barem deset ljudi kojima se moja glazba sviđa i kojima mogu prirediti koncert tada mogu reći da sam uspio. Neću biti manje kvalitetan pjevač i kantautor ako preda mnom bude ispunjena mala dvorana ili neki manji prostor, a ne velika arena ili stadion. 

KROATIV.AT – Što je, prema tvome mišljenju, potrebno za uspjeh, pogotovo mladim ljudima, što bi im poručio?

Pa vremena se mijenjaju i biti pametan znači shvaćati potrebe publike. Nekada davno kad je moj otac bio mlad, tadašnja mlađa populacija je slušala ili Pink Floyd, Led Zepellin i Deep Purple ili Mišu Kovača i Olivera Dragojevića. Danas je puno više glazbenih žanrova, puno više izbora i samim time je teže doprijeti do šire populacije ljudi kad ih taj žanr u koji određeni autor spada možda uopće ne zanima. Ako se svrstavaš u određene “copy- paste” okvire tada ili ulaziš određenim klanovima u prostor (što ti neće dozvoliti) ili radiš već viđenu i poslušanu glazbu.

Treba biti drukčiji i biti svoj. Po meni je najvažnije biti uporan i strpljiv, naravno ako imate kvalitetu i ako znate prenijeti emociju na publiku. Jer ljudi cijene jedino to – emociju.

KROATIV.AT – Duje, živimo u neobičnim vremenima, corona virus iz temelja je promijenila našu svakodnevicu, je li nam možeš reći kako provodiš svoje vrijeme i je li imaš planove za budućnost?

Nije lako. Ovo je vrijeme kad su smanjene društvene aktivnosti, ali je i odlično vrijeme za biti kreativan i stvarati glazbu. Kao što sam već spomenuo, radim na materijalu za svoj drugi album te u dogovoru s mojim producentom definiramo pjesme za nadolazeće festivale. Prvi album je već gotovo spreman, a radim i na ugovaranju koncerata i pjevačkih suradnji. Koristim ovo vrijeme dok sam u Beču i da se bolje pripremim i za audicije i natjecanja. Kad sam u Hrvatskoj, dani su mi ispunjeni obvezama, jer pored pjevanja i društveno sam jako aktivan.

R.P
Foto: Jen Radman

Advertisement
Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Hrvati u Austriji

Priča o Ivi Vukoviću: Od ugostitelja u Saalbachu do pionira karatea

Objavljeno

na

By

Austrijski “Krone” donosi priču o rođenom Hrvatu koji je karate sport učinio popularnim u Pinzgauu. Riječ je o Ivi Vukoviću koji je s 21 godinom došao u Austriju za boljim životom.

Kada je Ivo Vuković preuzeo karate klub u Saalfeldenu, imao je sedam članova. Sada ima pet klubova u Pinzgauu s ukupno 300 članova. Hrvat je karate sport učinio društveno prihvatljivim. “Karate je moj život. Kad sam imao deset godina gledao sam filmove Brucea Leeja, a kad sam imao dvanaest počeo sam se baviti sportom.”, govori Ivo za austrijski list.

“Ovdje sam već 43 godine”, kaže Vuković. Kad je s 21 godinom došao u alpsku republiku i radio u ugostiteljstvu u Saalbachu, bilo mu je nezamislivo da će ikada time zarađivati ​​za život. Sada je, među ostalim, trener najveće mlade nade Salzburga: kćeri Marine.

Svjetska juniorska prvakinja 2019. (do 68 kilograma) od srijede kreće na Europsko prvenstvo u svom drugom domu, Hrvatskoj. Mjesto u prvih deset bio bi dobar rezultat u Zadru. “Jako sam ponosan na Marinu. “Stvarno je dobro pripremljena”, samouvjereno kaže treneričin tata. Ipak, žali:

“Problem je što je ne prihvaćaju ni policija ni vojska. Žalosno je da mladom svjetskom prvaku tamo nije mjesto.” Razlog tome je što karate više nije zastupljen u olimpijskom programu od Tokija 2021.

Uz Vuković, Stefan Pokorny (do 75 kilograma) najperspektivniji je kandidat za mjesto nadomak medalji. “Forma dobro stoji, veselim se. Pokušavam se ne fokusirati previše na to. Možda mi ovaj put i uspije.”

Uglavnom, za njega je sve moguće jer “kad je veliki događaj, vrijede drugačija pravila”.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika

Objavljeno

na

By

Hrvatska katolička misija u Innsbrucku, u Austriji, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika Sv. Josipa Radnika 4. i 5. svibnja, u subotu i nedjelju nakon 1. svibnja kada se liturgijski obilježava spomendan na ovog sveca.

Središnje euharistijsko slavlje predslavio je preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. S njim u koncelebraciji bili su: voditelj misije vlč. Damjan Soldo te ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici vlč. Vlatko Rosić, koji je predslavio sv. misu uočnicu u subotu, 4. svibnja. Kod oltara su posluživala dvojica trajnih đakona: vlč. Danijel Jurić i vlč. Josip Kašljević.

U prigodnoj propovijedi preč. Kalfić istaknuo je kako se blagdan Sv. Josipa proslavlja u povlašteno, uskrsno vrijeme kada se slavi pobjeda svjetla nad tamom, istine nad laži i života nad smrću. Uz to je podsjetio kako je svibanj mjesec marijanske pobožnosti, a kako je najpobožniji svetac prema Mariji bio upravo Sv. Josip. Kazao je kako se isto tako u tom vremenu održavaju i blagoslovi polja i radova kako bi Bog bio prisutan u njima. „Uz rad s naše strane Božji blagoslov je najvažniji u našim životima, u životima naših obitelji i našem poslu. S mukom su naši preci jeli svoj težački kruh. Ipak, unatoč fizičkom naporu koji su podnosili odzvanjalo je sve pjesmom i molitvom“, podsjetio je propovjednik te je isto tako napomenuo kako je unatoč velikom trudu koji su ulagali bilo trenutaka kada su nepovoljni vremenski uvjeti sve znali uništiti, ali kako i tada oni nisu Boga proklinjali nego usrdnije molili.

Zatim se osvrnuo na aktualni trenutak u kojemu vjernici žive te poručio kako se nekada vjera na livadi sačuvala, a da se danas gubi u lijepo sređenim crkvama. „Često se zbog nedostatka vjere, ali i svjedočenja, priče i molitve u nas Kristovih vjernika javljaju i rađaju plodovi nedostojni našeg kršćanskog imena i poziva poput: nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, bojažljivosti, nestrpljivosti, straha“, primijetio je propovjednik te je kao oponenta takvom načina života predstavio Sv. Josipa tumačeći kako se njegov odnos prema Bogu očituje u istinskom povjerenju i pouzdanju, prema bližnjima u požrtvovnosti i odgovornosti te prema sebi samome u kreposti. „Sve te vrline sv. pisac izriče u riječi pravedan“, pojasnio je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije te je ukazao na nelogičnost da se u zemljama u kojoj se više od 90% stanovništva izjašnjava vjernicima, poput BiH i Hrvatske, pojavljuje toliko nepravde. „Samo poštenim radom koji je najčešće težak i mukotrpan, zajedništvom, molitvom – obiteljskom i župnom, i vjerom u Boga sve raste, cvate i bude blagoslovljeno. A individualizmom i sebičnošću bez Boga koju današnji svijet propagira sve propada, smanjuje se i nestaje. Jer živimo u svijetu prijetvornog morala, etike, humanosti i solidarnosti. Svijetu koji je Boga i njegov spomen i kršćansku civilizaciju izbacio iz svog ustava. Zato smo pozvani biti autentični kršćani koji će oplemeniti ovaj svijet“; zaključio je preč. Kalfić.

Vrijedi istaknuti kako je mise i u subotu i u nedjelju glazbeno animirao Luka Balvan, autor i izvođac duhovne glazbe iz Zagreba, a nakon nedjeljnog euharistijskog slavlja organizirano je zajedničko druženje uz jelo i piće.

(izvor: Katolički tjednik, https://www.nedjelja.ba/…/vanjska-proslava…/33002 )

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Najava: Koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors u Beču

Objavljeno

na

By

Poštovani,

Srdačno vas pozivamo na koncert Akademskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu Concordia discors koji će se održati u crkvi Am Hof, Schulhof 1 u subotu 27. travnja 2024. u 19 sati.

Na koncertu zbor će izvesti sakralne i svjetovne klasične skladbe te zborske obrade hrvatskih tradicijskih napjeva.
Koncert je dio projekta kojim zbor Hrvatima izvan domovine te domaćoj publici predstavlja hrvatsku glazbenu baštinu te djela svjetske zborske literature.

Također, ovaj je koncert poseban jer se organizira i u sklopu obilježavanja 150. obljetnice osnivanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te je uvod u obilježavanje 15. obljetnice zbora.

Zbor Concordia discors nagrađivani je mješoviti zbor koji okuplja većinom studente zagrebačkog sveučilišta. Zbor je kvalitetu potvrđivao na brojnim domaćim i inozemnim natjecanjima na kojima je osvajao redovito najviša odličja. Također je održao više koncerata diljem Hrvatske i inozemstva te sudjelovao u brojnim događanjima u Hrvatskoj na najvišoj državnoj razini.

Gostovanje u Beču nije prvi nastup zbora u austrijskoj prijestolnici. Godine 2014. Concordia discors sudjelovala je u manifestaciji Europe Sings u sklopu otvorenja Wiener Festwochena (Vienna Festival) na Rathausplatzu. Tada se okupilo osam predstavnika različitih europskih zemalja koji su odabrani kao najbolji zborovi svojih država. Pred više tisuća ljudi na trgu i velikom televizijskom publikom u izravnom prijenosu Concordia discors predstavila se hrvatskom skladbom te sudjelovala u ostatku programa s ORF-ovim radijskim simfonijskim orkestrom te bečkim zborom Arnold Schönberg.

Veselimo se gostovanju u Beču te se posebno radujemo vašem dolasku!
Ulaz na koncert besplatan je.

Nastavi čitati
LM