Connect with us

Hrvati u Austriji

Adventska duhovna obnova u HKM Beč

Objavljeno

na

Advent u u našoj Misiji ove godine ima bogat i porukom bremenit sadržaj. Uz mise zornice i svakodnevne poticajne poruke koje je osmislila franjevačka mladež sa svojim duhovnim asistentom fra Darkom, zajednička druženja iza svetih misa zornica, igrokaz i dolazak svetog Nikole, božićni koncert zbora mladih, humanitarne akcije, ispovjedi, bila je i duhovna obnova koju je predvodio fra Ivan Ivanković, franjevac Provincije svetih Ćirila i Metoda, koji se trenutno nalazi na poslijediplomskom studiju kanonskog prava u Rimu.

            Duhovna obnova je započela katehezom u kojoj je fra Ivan govorio služenju koje je pretpostavka dijalogu. Fra Ivan je govorio zajedničkom suživotu s drugim ljudima te o ljudskoj jednakosti pred Bogom. Iako postoje jaki i slabi. Postoje talentirani i manje talentirani, jednostavni i komplicirani, pobožni i manje pobožni, društveni i samotnjaci. Svi smo jednako vrijedni naglasio je fra Ivan, jer Bog nas je stvorio na svoju sliku, a ne na sliku koja se nama čini dobra ili loša. Kada se želi služiti, tad jakost i slabost, mudrost i glupost, nadarenost i nenadarenost, pobožnost i manja pobožnost, tada čitava ta raznolikost pojedinaca u zajedništvu prestaje biti razlogom za ogovaranje, osuđivanje, proklinjanje  ili razlogom za samo opravdanje, već nasuprot tome postaje razlogom za radost i za služenje jednih drugima. Ovdje svaki član zajednice, svaki član Crkve, obitelji, radnog kolektiva, dobiva svoje određeno mjesto, ali ne više mjesto sa koga se može najbolje dokazati, već mjesto sa koga se može najbolje obavljati svoju službu. Ono najgore što se može dogoditi bilo kojoj zajednici, bilo da je to cijela Crkva, bilo da je to jedna župa, bilo da je to jedna obitelj, najgore jest da se dopusti da u njoj postoje ljudi koji nisu korisni, jer ih se smatra neprikladnima, nedostojnima, glupima, zastarjelima, otpisanima. Zato je dobro da svaki pojedinac ima svoj zadatak kako bi u trenucima sumnje znao da nije nepotreban i nekoristan. Isključiti slabe iz zajednice, znači ubiti zajednicu.

Tko želi služiti taj treba najprije naučiti misliti o sebi ponizno. Samo onaj koji živi od toga da mu je Isus Krist oprostio krivicu moći će na pravi način misliti o sebi. Isto tako moramo shvatiti da je čast drugoga važnija od moje časti. Još je nešto ovdje važno, sebe ne držati mudrim, spuštati se među one najniže, bez ikakvog “friziranja” to znači: sebe držati najvećim grešnikom. U vremenu smo ispovijedi, pomirenja s Bogom. Ako mi se moj grijeh u odnosu prema grijesima drugih čini manjim, manje strašnim, tada još uopće nisam spoznao svoj grijeh. Moj grijeh je nužno najveći, najteži, najstrašniji. Za grijehe bližnjih bratoljublje nalazi ispriku, dok jedino za moj grijeh ne postoji isprika. Zbog toga je on najteži. Do takve dubine mora doći onaj koji želi u zajednici služiti bratu. Kako bih uopće i mogao služiti drugome ako mi njegov grijeh izgleda veći od moga? Kada nestane volje za služenjem, nastaju problemi. I u obiteljima i u životu svećenika i u samostanskim zajednicama. Čovjek, otac ili majka, svećenik ili redovnik i redovnica, sebe počinju shvaćati kao žrtvu drugih. Nasuprot tome, stoji radost – radosna vijest – Evanđelje. Pitanje je za što ćemo se opredijeliti. Služiti znači međusobno slušati jedni druge, zatim pomagati jedni drugima te nositi bremena jedni drugih. Podnositi tuđi grijeh bez osude, služiti kroz praštanje – to je milost za kršćanina.

Nakon kateheze uslijedila je svečana sveta misa koju je predslavio fra Ivan Ivanković. Nakon svete mise bilo je euharistijsko klanjanje u kojem se slušala Božju Riječ, pjevalo se i molilo da bratsko služenje bude iskreno, ponizno, čisto, a suživot s drugima neka bude obogaćen praštanjem, dobrim djelima, pomaganjem i ljubavlju.

Fra Darko se na kraju toplim riječima zahvalio fra Ivanu za vođenje duhovne obnove i bratski poziv na služenje te pozvao sve okupljene na zakusku i druženje u župnu dvoranu.

Tekst i fotografija: s. Dragana Tomić

Advertisement

Hrvati u Austriji

Susret hrvatske katoličke mladeži Gospić 2024.

Objavljeno

na

By

Grad Gospić i Gospićko-senjska biskupija domaćini su 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM) koji će se pod geslom “Raduj se za svoje mladosti!” (usp. Prop 11, 9) održati u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. godine.

Pozvani su mladi od 18 do 35 godina na iskustvo zajedništva, radosti, molitve, slavljenja i druženja s mladima iz cijele Hrvatske te s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja diljem svijeta.

Prijave su započele i traju do nedjelje Muke Gospodnje (Cvjetnice), 24. ožujka 2024. Kasnije prijave neće biti moguće.

Obrazac za prijavu nalazi se OVDJE.

Planiran je zajednički polazak autobusom u petak, 3. svibnja ispred naše crkve am Hof (kasniji sati; ccac 23h) a povratak u večernjim satima u nedjelju, 5. svibnja.

Za sve ostale informacije i pitanja javite se na mail: darko@hkm-wien.at

Nastavi čitati

Austrija

Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda

Objavljeno

na

Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.

Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.

Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.

Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.

Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.

“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.

“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.

Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.

“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.

Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.

“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”

Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”

Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.

Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Milijun eura za Hrvate izvan Hrvatske

Objavljeno

na

By

Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske objavio je milijun eura vrijedan javni poziv na koji svoje posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Hrvatske mogu prijaviti neprofitne organizacije, fizičke osobe te socijalno ugroženi pojedinci.

Najvrjedniji je to javni poziv otkako je prije deset godina pokrenut program kojem je cilj jačanje suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske, očuvanje i jačanje nacionalnog identiteta, zaštita prava i interesa hrvatskih zajednica, očuvanje hrvatskog jezika, kulture i baštine.

Usporedbe radi, posljednji takav poziv objavljen u listopadu prošle godine bio je vrijedan 880 tisuća eura, a onaj prije njega 800 tisuća eura.

Na aktualni javni poziv u idućih mjesec dana mogu se prijaviti udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice ili druge pravne osobe Hrvata izvan Hrvatske i u Hrvatskoj, fizičke osobe te socijalno ugroženi Hrvati izvan Hrvatske i povratnici/useljenici iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore.

Najniži iznos koji se može ugovoriti po pojedinom projektu je 700 eura, a najviši 20 tisuća eura, socijalno ugroženi pojedinci mogu dobiti od 300 do najviše 3500 eura.

Prijave na javni poziv podnose se Središnjem državnom uredu zaključno do 6. ožujka, a detaljan popis uvjeta i dokumentacije koje podnositelji moraju ispuniti i priložiti naveden je na mrežnoj stranici Ureda, javila je Hina.

Nastavi čitati
LM