Milijun tona hrane svake godine završi u smeću u Austriji što je golem teret za klimu i okoliš. Novo izvješće Greenpeacea pokazuje da, primjerice, prekoračeni rok trajanja ne mora biti razlog za bacanje hrane. Za to su testirana šarena jaja i uskršnja šunka.

Kada bi svi ljudi na zemlji trošili onoliko resursa koliko Austrijanci, trebale bi nam tri planete kako ne bismo u potpunosti iscrpili biološke kapacitete. Ove godine, “Dan prekoračenja resursa Zemlje” izračunat je za 27. srpnja – Austrija će već u četvrtak 6. travnja dosegnuti granicu preopterećenja. Tome pridonosi i bacanje hrane koje je u ovoj zemlji – kao i u svim bogatim zemljama – posebno veliko.

Bacanje hrane koje se može izbjeći događa se duž cijelog proizvodnog lanca, odnosno u poljoprivredi, preradi, transportu i skladištenju, u maloprodaji i u kućanstvima. “Planina otpada” će svake godine u Austriji vjerojatno biti teška i do milijun tona, kaže Gudrun Obersteiner s Instituta za gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo na Sveučilištu prirodnih resursa i bioloških znanosti.

“Kućanstva u Austriji imaju daleko najveći udio otpada upravo od hrane, to se može izbjeći”, kaže Obersteiner. U Austriji se otpad od hrane procjenjuje na 40 do 60 posto. Razlozi za to su, primjerice, pogrešno skladištenje hrane i loše planirane kupnje. Mnogi su proizvodi još uvijek sigurni i jestivi danima i tjednima nakon isteka roka valjanosti, ali završe u smeću bez da ih se pogleda.

Trenutna studija Greenpeacea također pokazuje da mnoge namirnice imaju puno duži rok trajanja nego što je navedeno na pakiranju. Šest proizvoda – svježa jaja, kuhana obojena jaja, Striezel, kruh, uskršnja šunka i krem ​​sir – ispitani su od strane neovisnog laboratorija dva tjedna nakon isteka roka trajanja, s ciljem sigurnosti i senzorske analize. Svi su i dalje bili sigurni za jelo i besprijekornog okusa. Puno se hrane bespotrebno baca jer prevladava pretpostavka da su proizvodi nejestivi nakon isteka roka trajanja, kaže Sebastian Theissing-Matei iz Greenpeace Austria.