Hrvati u iseljeništvu
Časna sestra Ivana Džambas, nova članica Hrvatske katoličke misije Beč
Piše: s. Ivana Džambas
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga, zahvaljujte njemu, služite njemu svi u poniznosti velikoj
Poziv je ovo svetog Franje na hvalu i zahvaljivanje Bogu za sve što jesmo i odakle smo. Mi, okupljeni u ovoj Hrvatskoj katoličkoj misiji, iz raznih smo mjesta i vjerojatno svatko od nas za svoju rodnu grudu tvrdi da je posebna i najljepša. Dopustite to i meni. Bučići kraj Novog Travnika moje je mjesto rođenja i odrastanja i na koncu moje istinske pripadnosti. Započinjem s Bučićima i zbog obljetnica koje su podno Vlašića slavljene u ljeto ove 2021. Naime, 165 je godina od osnutka Župe, a 160. je obljetnica smrti biskupa fra Marijana Šunjića, dobrog i učenog fratra, revnog svećenika, ponosa i pravog pastira svoga naroda i najznamenitijeg bučićkog franjevca u povijesti Župe i šire.
Moja prisutnost na tim obljetnicama u Bučićima, mjestu moje istinske pripadnosti, značila mi je puno pred polazak u Beč, gdje sam, čini mi se, puno toga započela ispočetka. Grad je to u kojem je 28. rujna 1860. umro moj zemljak fra Marijan Šunjić. Bečani su nastojali da posmrtni ostatci ostanu kod njih, ali njegov subrat fra Marko Barač tražio je da se prenese i pokopa u crkvi u Gučoj Gori. Tako je i učinjeno. Kao franjevac, fra Marijan je u Beču izučio istočne jezike, što mu je u Bosni koristilo za pregovore s Turcima oko dozvola za gradnju crkava i škola. On je za te gradnje neumorno kucao na vrata austrijskih državnih dvorova i biskupijskih rezidencija, kako bi tražio financijsku potporu i posebnu pozornost poklanjao brizi za buduće naraštaje.
Još me nešto veže za ovaj grad i prije nego sam u njemu započela živjeti i djelovati. U prometnoj nesreći 8. ožujka 1983. u Beču poginuli su otac i sin (Niko i Ivica Džambas). Velika žalost obuzela je tada obitelj Džambas. No, 11. ožujka 1983. u Travniku od oca Vlade i majke Danice r. Kolar rođena je djevojčica kojoj će poslije na krštenju dati ime Ivana – zbog strica koji je u 33. godini života iznenada napustio obitelj i svoga tromjesečnog sina. Ta djevojčica sam ja – s. Ivana – kojoj je od početka iskazivano puno ljubavi i pažnje u obitelji. Najstarija sam u obitelji, a imam još dvije mlađe sestre i brata.
Osnovnu školu završila sam u Stojkovićima, a srednju elektrotehničku u Novom Travniku gdje sam završila i osnovnu glazbenu školu te svirala narodni instrument harmoniku.
Kažu da sve potječe iz obitelji, pa tako i redovnički poziv. Istina, uvijek je u meni postojala želja za visinama, a kao mala sam vjerovala da ću, ako se popnem na Vlašić, moći dohvatiti Boga. Nije mi se to ispunilo na taj način, ali jest u obitelji. Vjerujem da sam imala milost da je moja obitelj svjedočila živoga Boga i duboku vjeru u Njega te s Njim gradila međuodnose. U onome što smo imali zahvaljivali smo radosno, a isto tako prihvaćali križ i patnje ufajući se u Boga, koji zna kako sve naše životne putove uvijek izvesti na dobro. Obitelj smo u kojoj se svakodnevno molilo na čast Božje providnosti. Providnost Njegova i sada nas drži povezanima u ovim teškim vremenima.
Kao djevojčica bila sam jako povezana s časnim sestrama koje su djelovale u mojim rodnim Bučićima, a i u užoj i široj obitelji bilo je već ranije redovničkih zvanja: s. Mirjam Kolar, fra Jozo Marinčić, fra Pero Vrebac…
I ja sam od svoje osme godine bila aktivna u crkvi – recitirala, pjevala, čitala, pomagala sestrama oko uređenja crkve i sve drugo što je trebalo. Poslije i kao framašica posebno u framaškom zboru. Činilo me sretnom biti u crkvi, gledati sestre kako radosno rade i služe. Svjedočile su svojim životom da je prekrasno služiti Gospodinu i tako svojim primjerom budile nutarnji poticaj na življenje redovničkog života u meni u koji sam vjerovala još od malena i govorila da ću biti časna sestra. Iako, bez obzira na mnoga redovnička zvanja u Župi i obitelji, moji najbliži su sumnjali u moje odluke zbog moje lepršave naravi i narodnog duha, otvorenosti i humora te moje živahnosti.
„Ne izabraste vi mene, nego ja vas“ (Iv 15,16)
Poziv na redovnički život prvotno je Božja inicijativa. To znači da nije nešto zasluženo i da je uvijek upućen konkretnoj osobi. I to valja osluškivati. To je poziv kojemu se ne može umaći. Poziv se ne događa odjedanput. To je nešto što u nama postoji i trebamo ga prepoznati, jer poziv je u nama kao sjeme kojemu treba dopustiti da klija, ne gušiti ga, zanemarivati. Poziv se ne događa nenadano. Samo se odluka odgovora na poziv može dogoditi nenadano. I tada zastanemo pred sobom i pitamo se što se to događa. Budući da se poziv rađa unutar osobnog susreta s Kristom koji zove mene koja slušam i odgovaram, važno je dati vrijeme klijanju sjemena poziva, tj. slušanju i tada se može ispravno znati i odlučiti. Ne događa se slučajno da je netko pozvan na redovništvo, a netko drugi nije. Zato i govorim kako na to treba računati. Ne smatram da sam bolja od svojih sestara, ali Gospod je odabrao mene i ja sam se odazvala i živim radosno svoj poziv. Pozvao me ovakvu kakva jesam, a oblikuje me iz dana u dan.
U redovničku zajednicu Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije došla sam nakon završene srednje škole. Bilo je to ujesen 2002. Godinu kandidature provela sam u sestarskoj kući na Gorici u Livnu. U Kloštru Ivaniću 2003. primljena sam u postulaturu, a sljedeće godine u novicijat. Prve zavjete položila sam 2005. u Livnu, a doživotne 2010. u Bugojnu. Prve godine redovničkog života provela sam u sestarskim samostanima u Kloštru Ivaniću i Zagrebu. Na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“ Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu završila sam dvogodišnji subotnji tečaj te stekla spremu voditeljice crkvenog pjevanja. Godine 2009. poslana sam u sestarsku zajednicu u Franjevački samostan u Zagrebu (Siget).
Na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu završila sam studij teologije. Istovremeno sam vodila mješoviti župni zbor, dječji zbor, poučavala prvopričesnike vjeronauku, uređivala crkvu i u suradnji sa sestrama imala seminare za djevojke i žene u Župi Uzvišenje sv. Križa na Sigetu. Od 2018. sam u sestarskoj zajednici u Bugojnu, a u Župi sam djelovala kao voditeljica dvaju crkvenih zborova i sakristanka, te vjeroučiteljica u osnovnoj školi i župnoj zajednici. Aktivno sam sudjelovala u projektu Jačanje međureligijskog dijaloga u BiH u Udruzi Mreža žena vjernica Općine Bugojno, gdje sam vodila i radionice ručnih radova (zlatovez, slikanje na foliji, dekupaž i ukrašavanje svijeća).
Nakon svih tih skromnih, a toliko svojom raznolikošću, dinamičnošću, kreativnošću i ljepotom, susreta s dragim ljudima bogatih iskustava u školskom i župnom pastoralu, evo me ovdje – Am Hof – u tuđini, a opet među svojima. Nemam straha pred promjenom, promjena je neizbježni dio života. Ne očekujem da će sve odmah ići od ruke, bit će tu pogrešaka i krivih poteza, ali idem dalje jer život je putovanje u jednom smjeru i to s puno promjena i to nosi život i živi život. No, ne mislim da je tajna uspjeha samo u ljudskom djelovanju. Duboko vjerujem da svako dobro djelo proizlazi iz Božjeg djelovanja, da je to djelo Duha Svetoga. Osobno uvijek molim Duha Svetoga da on vodi sav moj rad. Beskrajno sam mu zahvalna jer sve što imam i što jesam Gospodinovo je. Sve mi je darovao.
Pustite dječicu k meni…
Velika mi je radost raditi s djecom i mladima jer, kaže Isus: „njihovo je kraljevstvo nebesko“ (Mk 10,14). Iako sam zapazila da ovdje u Misiji i nisu djeca baš aktivna i nema ih puno na svetim misama. To me, moram priznati, pomalo žalosti. Kad vidimo djecu i kad ih slušamo, mi odrasli se odmah ljepše osjećamo, postajemo puni poleta, zanosa i oduševljenja. Kad djeca čitaju na sv. misi, ministriraju ili pjevaju, oni su potpuno uživljeni u to što čine. U tim trenutcima doživim da se zaista nebesko sa zemaljskim spaja i povezuje.
Zadovoljstvo mi je raditi i s odraslima koji su danas bez sumnje glazbeno obrazovaniji, nego prije nekoliko desetljeća. Glazba nas danas prati posvuda. Glazba je jezik božanskoga. Ona je vlastita čovjekovu ispovijedanju vjere i slavljenju Boga. „Pjevajte Bogu pjevači vrsni! (Ps 47,6) – ovim citatom želim istaknuti kako je pjesma odjek razumijevanja i prihvaćanja riječi. Pjevači znaju da jako puno naglašavam dušu i potičem ih da pjevaju iz duše, uma i srca te tako daju slavu Gospodinu. Liturgija je čitav moj život. Ona me oblikuje, a ja se kroz glazbu, služiteljicu liturgije, trudim pjesmom propovijedati Božje riječi.
Moj dolazak u ovu našu Misiju shvaćam kao dio Božjeg plana s mojim životom i životnim putem. Velika je ovo zajednica, mnoštvo ljudi, domovina u malome, različite aktivnosti i skupine koje se okupljaju unutar Misije. Župni pastoral veliko je polje rada, stoga želim služiti, djelovati ovdje punim plućima i moliti za drage vjernike u našoj Misiji da ostanu uz Crkvu i svoju vjeru koju im predadoše njihovi preci. Svi me pitaju jesam li se obikla, a ja velim da jesam. I jesam jer s ljudima meni ne treba puno da se obiknem, ali ono što mi fali jest dvorište, livada, zelenilo… Ponekad se između ovih zgrada osjećam stisnuto, čemu su doprinijela i pandemijska ograničenja. Oni koji poznaju moj rodni kraj, razumjet će jer znate i na vlašićkim prostranstvima sam Boga tražila.
Ovaj veliki grad ima svoju ljepotu, bogatstvo umjetnina, crkava, vrtova, a ja volim prirodu i zelenilo, volim život i sve stvoreno. U prirodi ne samo da se odmaram, nego priroda mi je više mjesto koje mi govori o Bogu, mjesto gdje se mogu zaustaviti, razmisliti i moliti. Ljubav sv. Franje prema prirodi i svemu stvorenom prepoznatljiva je u njegovu duhovnom životu, ponajprije u Pjesmi stvorova, u kojoj su svi stvorovi zajedno s čovjekom prikazani kao jedno bratsko i sestrinsko zajedništvo pred Bogom. Ljubav prema Bogu, čovjeku i svim živim bićima posvjedočio je svojim životom, stoga je istinski uzor koji treba slijediti. Radovat ću se prigodi da upoznajem zato i zelenu okolinu Beča.
Eto, toliko o meni za ovaj put. Upoznavat ćemo se obostrano u susretima kroz svakodnevicu. I nekad naša poznanstva traju i kao potpora jedni drugima u današnjim teškim vremenima. Dopustite mi ipak na kraju nadu da neću iz Beča otići poput fra Marijana Šunjića ili moga strica. Ako ste zaboravili kako su oni napustili ovaj lijepi grad, vratite se na početak teksta.
Tekst objavljen u Našoj Riječi br. 50, glasilu Hrvatske katoličke misije Beč,
Hrvatska katolička misija Beč, prosinac 2021., 8-11 str.
Hrvati u BiH
Ugledni magazin objavio listu najljepših mjesta u Europi: Jajce na 2., a Motovun na 11. mjestu
Putopisci magazina Time Out odabrali su 18 najljepših mjesta u Europi, a na njemu se našlo jedno mjesto iz Hrvatske te jedno iz BiH.
Na 11. mjestu našao se najmanji grad na svijetu – Motovun u Istri.
“Srednjovjekovna arhitektura. Valovita zelena brdašca. Pogled na vinograde. Motovun, drevno selo u istarskim brežuljcima, ima sve što možete poželjeti za jedan slikoviti europski stari grad. Motovun je duboko u zemlji tartufa i vina, što znači da su hrana i piće vrhunski. Jednostavno nema ništa bolje nego provesti poslijepodne upijajući poglede s gradića na vrhu brda uz nekoliko čaša istarskog roséa”, opisan je Motovun u Time Outu.
Na visokom drugom mjestu našlo se mjesto Jajce koje se nalazi u BiH.
“U Bosni i Hercegovini ne manjka lijepih mjesta, ali teško da ijedno može nadmašiti čari Jajca. Veličanstveni 22-metarski slapovi Plive zauzimaju najviše mjesto, a spektakularnu sliku uokviruje grad s tvrđavom na vrhu. Plivsko jezero i njegovi prekrasni mlinovi nalaze se odmah izvan grada, dok gradska kolekcija osmanske arhitekture, kršćanskih crkava i samostana, tajanstvenih katakombi i jugoslavenske povijesti prikazuje Bosnu i Hercegovinu u njenom apsolutnom najboljem izdanju“, kaže autor Time Outa, prenosi Slobodna Dalmacija.
Na listi je još nekoliko ex-yu ljepotica koje konkuriraju norveškim fjordovima, grčkim plažama, francuskim dinama…
Bledsko jezero u Sloveniji već smo navikli vidjeti na ovakvim listama, svi su očarani tom “staklenom” površinom vode u kojoj se zrcale zeleni brežuljci i otočićem s crkvicom s kojeg se čuje “zvono želja”.
Crnogorski adut je Gospa od Škrpjela, otočić koji krasi Boku Kotorsku, a koji je u tekstu predstavljen kao “jedinstveno mjesto hodočašća i simbol vjere u Crnoj Gori, do kojeg se iz Perasta stiže brodom za samo 5 eura”.
Legenda kaže da su 1452. godine mornari na hridi usred mora pronašli ikonu Majke Božje s djetetom, pa je od tog dana, 22. srpnja, nastala tradicija da mornari, nakon povratka s uspješne plovidbe, polažu ovdje kamenje – i tako je nastao otok, piše Slobodna Dalmacija.
Pogledajte cijeli popis.
Najljepša mjesta u Europi prema izboru časopisa Time Out
- Norveški fjordovi, Norveška
- Jajce, Bosna i Hercegovina
- Plaža Xerokambos, Grčka
- Ulica Alberta, Riga, Latvija
- Bledsko jezero, Slovenija
- Alberobello, Apulija, Italija
- Westmanejar, Island
- Kraljevski Alcazar u Sevilli, Španjolska
- Zermatt, Švicarska
- Dune du Pilat, Francuska
- Motovun, Hrvatska
- Aročarski Alpi, Škotska
- Gospa od škrpjela, Crna Gora
- Zimska bašta Gliptoteketa, Kopenhagen, Danska
- Put divljine, Laponija, Švedska
- Schlachtensee, Nemačka
- Otok Giglio, Toskana, Italija
- Jardim do Morro, Porto
Hrvati u BiH
Tisuće mladih na 35. Festivalu mladih u Međugorju
I po 35. put nakon 1989. kada je na poticaj fra Slavka Barbarića održan prvi Festival mladih, ponovno su se zavijorile brojne zastave ispred glavnog oltara crkve sv. Jakova.
Već za vrijeme krunice u 18 sati klupe su bile prepune hodočasnika. U 19 sati započelo je svečano otvaranje 35. Mladifesta pjesmom „Hosana u visini“ koju je izveo međunarodni zbor i orkestar obučen u tirkizne majice Mladifesta i animirane pokretima te tradicionalnim defileom predstavnika iz pristiglih zemalja, njih čak 80, koje je redom čitao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, piše međugorje.info.
Nakon mimohoda započelo je Euharistijsko slavlje svečanom procesijom do vanjskog oltara gdje je sa mons. Aldom Cavalliem i još osmoricom biskupa i brojnim svećenicima (u koncelebraciji je bilo ukupno 640 svećenika) došao večerašnji predslavitelj, apostolski nuncij za BiH, mons. Francis Assisi Chullikatt. Nadbiskupa Chullikatta, naslovnog nadbiskupa Ostre, apostolskim nuncijem u BiH i u Crnoj Gori papa Franjo imenovao je 1. listopada 2022. Nakon što ga je fra Zvonimir najavio i pozdravio, pozdravio je i mons. Aldu Cavallia koji je zatim pročitao poruku Pape Franje mladima:
PORUKA PAPE FRANJE MLADIMA:
Dragi mladi,
radostan sam sto vam mogu uputiti ovu poruku prigodom 35. Festivala mladih, koji vas je okupio u velikome broju u Međugorju, kako bi susret s Gospodinom Isusom u zajedništvu s Djevicom Marijom mogao raspiriti plamen vaše vjere. U ovim intenzivnim danima razmišljat ćete o temi ”Marija je uistinu izabrala bolji dio…” (Lk 10,42). Polazeći upravo od ove Gospodinove rečenice, htio bih vam ponuditi nekoliko kratkih prijedloga za vaš duhovni rast te zalaganje u Crkvi i svijetu.
Isus nas, s onim što govori Marti, Lazarovoj i Marijinoj sestri, podsjeća da je pristup vjerodostojnog učenika staviti se u slušanje Gospodinove Riječi. Marija je shvatila da je Gospodin ušao u njenu kuću, no želio je također ući i u njezino srce. Ona je, zapravo, sjela do Njegovih nogu kako bi ga slušala, izabirući tako bolji dio koji ”Joj se neće oduzeti”.
Druga vjerodostojna učenica je Marija iz Nazareta. Bog je ušao u kuću ove mlade djevojke te joj je govorio, Ona je ugostila Riječ Božju u vlastito srce i sudjelovala je u Njegovom planu, stavljajući na raspolaganje cijelu sebe kada je, u punini vremenâ, Bog poslao svojega Sina. Bila je prisutna u tišini u podnožju križa kada je Isus, Sin Božji i njezin Sin, otkupio svijet; pratila je apostole na dan Pedesetnice, kada je u Duhu Svetome rođena Crkva. Dozvoljavajući Božjoj Riječi da ude u njezino srce, Djevica Marija je ostvarila svoje poslanje u vjernosti i pozornosti. I ona je odabrala bolji dio: Gospodina Isusa.
Jednako ste tako i vi, dragi prijatelji, pozvani da postanete vjerodostojni Kristovi učenici. Ostanite u Učiteljevoj prisutnosti kako biste meditirali Riječ Božju, puštajući da ona prosvijetli vaš um i srce, da otkrijete i surađujete na planu kojega Otac ima za svakoga od vas. Zato vas potičem da uspostavite blisku vezu s Evanđeljem te da ga imate sa sobom, kako bi vam bio poput kompasa koji pokazuje put kojega treba slijediti. Čitajući ga, naučit ćete upoznati Krista ”Sina Božjega koji je postao čovjekom, koji jest jedina, savršena i nenadmašiva Očeva Riječ. U njemu nam Otac kaže sve, i neće biti druge riječi do ove” (KKC, 65). kako potvrđuje i sveti Jeronim: ”Nepoznavanje Pisma, nepoznavanje je Krista” (PL 24,17). Krijepite se također snagom sakramentalne milosti pomirenja i euharistije, pohodite Gospodina u ovome susretu ”srca k srcu”, to jest u euharistijskom klanjanju.
Vjerodostojan učenik, k tome, postavši mudar i jak u Duhu, nužno prenosi drugima Kraljevstvo Božje, jer naviještati Njegovu Riječ nije obveza samo svećenicima i redovnicima, nego i vama, dragi mladi. Trebate imati hrabrosti govoriti o Kristu u vašim obiteljima, u vašem obrazovnom i radnom okruženju, u vašem slobodnom vremenu. Naviještajte ga iznad svega vašim životom, očitujući vidljivu Kristovu prisutnost u vlastitoj egzistenciji, svakidašnjem naporu te u dosljednosti s Evanđeljem u svakoj konkretnoj odluci. Gospodin vas želi kao neustrašive apostole svoje Radosne Vijesti te kao graditelje nove čovječnosti.
Predragi, neka vas prati moj blagoslov, a Majci Mariji, Majci Crkve, povjeravam svakoga od vas, kako bi vam izmolila snagu i mudrost da možete razgovarati s Bogom te govoriti o Bogu. Njezin primjer neka vas potakne da u svijetu budete navjestitelji nade, ljubavi i mira. Na kraju, ljubazno tražim od vas da se molite za mene.
Hrvati u Austriji
SK Cro-Vienna osvojila titulu prvaka Oberlige A
U uzbudljivoj utakmici Oberlige A (P) sastali su se 1. SC Kalksburg-Rodaun i SK Cro-Vienna. Utakmica je ispunila obećanje i, nakon dramatičnog preokreta, završila je tijesnom pobjedom od 3-2 za SK Cro-Vienna. Ovim uspjehom i istodobnim porazom Bešiktaša iz Beča momčad trenera Antona Grubešića tri kola prije kraja okitila se naslovom prvaka.
Utakmica je odmah počela velikim intenzitetom. Cro-Vienna je dobro krenula u utakmicu, ali su domaći postigli golove. Domaćin je u 17. minuti uspio postići svoj prvi pogodak. Stefan Swoboda doveo je Kalksburg-Rodaun u vodstvo od 1:0 preciznim udarcem iz slobodnog udarca uz korner zastavicu. Rano vodstvo domaćoj momčadi dalo je vidan porast samopouzdanja.
Ali Kalksburg-Rodaun nije ostao na ovom vodstvu. U 28. minuti ponovno je Stefan Swoboda nakon dobro odigranog napada povisio na 2:0. Dvostruki pogodak razveselio je navijače Kalksburg-Rodauna i činilo se da je rano usmjerio igru u jednom smjeru.
Ipak, SK Cro-Vienna se nije predavala i pokazala je borbenost. U 37. minuti Vid Vlašić nakon kornera smanjuje rezultat na 2-1 i vraća svoju momčad u igru. Samo dvije minute kasnije, u 39. minuti, Drago Đurčević je udarcem iz kaznenog udarca poravnao na 2-2. To je značilo da se na poluvrijeme otišlo s neriješenim rezultatom i obje su se momčadi mogle pripremiti za uzbudljivo drugo poluvrijeme.
Nakon odmora na poluvremenu i dalje je vladala velika napetost. Obje momčadi su se uporno borile za svaku loptu i tražile pogodak. Odlučujući pogodak na utakmici došao je u 55. minuti. Nagip je pogodio iz odbijene lopte i preokrenuo utakmicu u korist gostiju.
Preostali dio utakmice obilježen je intenzivnim duelima i taktičkim nadmetanjem. Obje ekipe su pokušavale kontrolirati igru i stvarati više prilika. SK Cro-Vienna je lukavo branila vodstvo i nije dopustila puno opasnih napada. 1. SC Kalksburg-Rodaun borio se do kraja, ali nikako nije uspio probiti protivničku obranu.
Anton Grubešić: “U ovoj odlučujućoj utakmici prvenstva momčad je pokazala kakav moral ima i zaostatak od 0-2 pretvorila u pobjedu. Svi smo izuzetno ponosni što tri kola do kraja napokon imamo titulu u džepu. Hvala Triester SC-u jer je pobijedio Besiktas i omogućio nam rano slavlje.”
Portal Kroativ.at ovim putem čestita SK Cro-Vienna na osvojenoj tituli prvaka!
You must be logged in to post a comment Login