SARS-CoV-2 ili u prijevodu koronavirus pokorio je svijet. Pred virusom su, kao ni pred jednim dosad, na koljena kleknule gotovo sve svjetske vlade. Recesija koja će uslijediti (a dijelom već i jest) zbog pandemije bit će veća od recesije koju je uzrokovao 2. Svjetski rat. O ekonomskim posljedicama još se ne govori puno, ali analize koje će uslijediti nakon pandemije, sigurno je, bit će – poražavajuće. Svijet će se naći u velikom problemu.
Početak je prosinca što znači da je od početka pandemije prošlo devet mjeseci. O virusu je napisano bezbroj stranica, a broj nepoznanica i dalje je jako velik. No, vratimo se na prosinac i ovu zimu. Prema tvrdnjama stručnjaka, respiratorni virusi (kakav je i koronavirus) tijekom zime ubiju puno ljudi. Veliko istraživanje provedeno u Brazilu pokazalo je da su kod oko 3% virusnih pneumonija od kojih su umrli ljudi bez komorbiditeta (i bez jasnog uzročnika bolesti) jedini izolirani uzročnik bili koronavirusi koji kod većine ljudi uzrokuju vrlo blage simptome.
Dakle ono što zovemo prehlada također može ubiti neke ljude i ti drugi koronavirusi virusi uopće nisu bezazleni. Tako nije bezazlen ni SARS-CoV-2 ili koronavirus, koji zbilja prijeti europskim zdravstvenim sustavima i zbog kojeg ljudi svakodnevno umiru. No, uvijek možemo postaviti opravdano pitanje, je li koronavirus toliko smrtonosan kako ga mediji i dio struke predstavljaju i jesu li reakcije svjetskih vlada na koronavirus (pre)pretjerane i primjerene?
Prije svega, jasno je i da se neke države, zbog svojih specifičnosti drugačije nose s koronavirusom. Izuzev Švedske, sve europske države su u borbi s koronavirusom posegnule za lockdownom. Lockdown, odnosno strogo zatvaranje i izoliranje, prema dijelu znanstvenog auditorija prokušana je metoda kojom se smanjuje broj (novo)zaraženih. Na drugoj strani znanstvenog auditorija (tu spada i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za epidemiologiju i ljudsko zdravlje, kao i biomedicinsku podatkovnu znanost – John P.A. Ioannidis) tvrde da ne postoje jasni znanstveni dokazi da je lockdown najbolje rješenje. Nisam znanstvenik, ali kao laik mogu se složiti s Ioannidisom na temelju jasnih primjera. Primjerice na primjerima Belgije ili Slovenije koje unatoč dugom i strogom lockdownu imaju rast brojki, ili primjerice Madrida u kojem su dugo vladale snažne mjere, ali je broj zaraženih i umrlih ostao visok.
Ukupna smrtnost u Austriji i Hrvatskoj
Ono što predstavlja najveći problem i ono što do kraja potresa ljude i javnost broj je smrti. Broj zaraženih jeste relevantan, ali smrtnost na kraju krajeva predstavlja sumu sumarum borbe protiv samog virusa. Pogledajmo malo brojke. Prije brojki, treba istaknuti i da je istraživanje znanstvenika sa Stanforda došlo je do zaključka kako je globalna stopa smrtnosti (IFR – infection fatality rate) 0,15-0,20 posto u općoj populaciji, dok je kod ljudi mlađih od 70 godina smrtnost svega 0,03-0,04 posto.
Na slici iznad nalazi se ukupan broj preminulih u Austriji u posljednjih deset godina. Broj umrlih postupno raste, u korelaciji s porastom broja stanovništva.
Prema službenim podacima Statistik Austria (Austrijskog statističkog ureda) broj smrti u prvih 46. tjedana ove godine u koronskoj godini nije najveći u proteklih 4 godine (relevantne s obzirom na porast stanovinštva).
Trenutno se nalazimo u 49. tjednu u godini, a podaci su dostupni samo za prvih 46 tjedana (preliminarni podaci za posljednja dva tjedna u 2020.) Unatoč koroni, pokazalo se da u broj preminulih u prvih 46. tjedana ove godine i nije najveći ako uspoređujemo s posljednje četiri godine (gledajući do 47. tjedna). Tako je najviše osoba preminulih do 47. tjedna zabilježeno 2018. godine – 72.397. Po godinama brojka preminulih iznosila je: 2017. godine – 71.725, 2018. godine – 72.397, 2019. godine – 71.918, dok je ove 2020. godine broj preminulih iznosio 72.259.
U slučaju da broj smrtnosti nastavi rasti ovom brzinom, izgledno je da će 2020. godina ipak biti najgora godina po smrtnosti u Austriji (zbog porasta smrtnosti u studenom). U svakom slučaju broj umrli neće značajno premašiti posljednje četiri godine. Jesu li sva ograničenja slobode, pa i uskraćivanja prava na liječenje (osobama koje boluju od raka, odgođene operacije itd.) vrijedni toga – ostavljam na slobodnu procjenu.
U Hrvatskoj imamo sličnu situaciju. Prema javno dostupim podacima HZJZ-a (Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo), smrtnost od gripe u Hrvatskoj se, ovisno o sezoni, kreće između 0,04 i 0,2 posto. Što se tiče stope smrtnosti od koronavirusa, prema procjenama uglednog hrvatskog stručnjaka Ivana Đikića, ona u Hrvatskoj iznosi između 0,05 i 0,1 posto, što je manje od globalne smrtnosti prema John P.A. Ioannidsu. Pogledajmo sad podatke po mjesecima u Hrvatskoj. Podaci za studeni (koji će po broju smrtnosti biti rekordan) nisu još dostupni.
Prema jasno vidljivim podacima do listopada podaci o smrtnosti u Hrvatskoj nisu pretjerano alarmantni. Primjerice, ni ožujak ni travanj (dva glavna mjeseca u prvom valu) nisu po smrtnosti odstupali od višegodišnjih brojki. Listopad je donio rekordnu smrtnost u Hrvatskoj u posljednjih devet godina, ali broj umrlih opet nije pretjerano odskočio. Studeni bi mogao također oboriti rekord, a izvjesno i da će 2020. godina biti rekordna po broju smrtnosti. No svejedno, broj smrtnih slučajeva u 2020. godini neće pretjerano biti veći od primjerice rekordne, 2015. ili 2018. godine. Zanimljivo je vidjeti i podatke iz siječnja 2017. godine kad je od posljedica respiratornog virusa također preminuo veliki broj ljudi.
Zaključke izvedite sami. U obzir treba uzeti i da kod koronavirusa postoje i drugi faktori koji se tiču većeg opreza, povećanog korištenja zaštitne opreme, različitih restrikcija i mjera, a na drugoj strani kod gripe imamo i cjepiva (oko 5-10 posto Hrvata se cijepi svake godine). Po ovim istraživanima, ispada da sezonska gripa i koronavirus imaju dosta sličnu stopu smrtnosti u Hrvatskoj (vjerojatno i u Austriji). Logično je postaviti pitanje jesu li silne restrikcije, zaustavljanja života, rada, zatvaranja škola i opća medijske histerija i panika – opravdani. Prosudite sami.
Ne zaboravite i da lockdown uništava živote na puno načina. Primjerice širenjem u obiteljima uz veliku isporuku virusa (češći razvoj prave bolesti) kad je virus već raširen, blokiranje zdravstvenog sustava, psihičke bolesti, nasilje, trajna šteta za djecu (slabije školovanje trajno unazađuje njihovu životnu perspektivu), a da ne govorimo uništavanje mnogih života kroz nezaposlenost, ovrhe i tako dalje. Ekonomske posljedice su nesagledive.
Sve ovo gore napisano ne umanjuje stvarnu opasnost od koronavirusa koja postoji i koja je prisutna, nego nudi jednu možda drugačiju perspektivu u borbi protiv koronavirusa. Nova perspektiva svakako isključuje lockdown, a uključuje više osobne odgovornosti i više sustavnog pristupa prema najranjivijim skupinama društva, posebno onim koji spadaju u rizične grupe.
U procesu odlučivanja oko mjera i lockdowna, političari trebaju preuzeti odgovornost za čitavu zajednicu i u proces uključivanja uključiti ekonomiste i širu znanstvenu zajednicu. Posljedice su dugoročne. I virusa i lockdowna – omiljene metode dijela epidemiološke struke.
* stavovi izneseni u ovom članku osobni su stavovi autora i ne odražavaju mišljenje uredništva portala kroativ.at
Robert Pandža
