Nova zakonska regulativa koja ograničava mogućnost dodatne zarade uz naknadu za nezaposlene već pokazuje konkretne posljedice – i to brže nego što su mnogi očekivali. Prema podacima Arbeitsmarktservice Österreich, u austrijskoj saveznoj pokrajini Koruškoj zabilježen je značajan pad broja nezaposlenih osoba koje rade takozvane “geringfügige” poslove, odnosno slabo plaćene poslove s minimalnim radnim opterećenjem.

Riječ je o izmjeni zakona kojom se dodatna zarada uz status nezaposlenosti znatno ograničava. Dok je ranije bilo uobičajeno da nezaposleni rade manje poslove kako bi nadopunili prihode, nova pravila to dopuštaju samo u iznimnim slučajevima. Posebno su pogođene osobe mlađe od 50 godina koje nemaju status osobe s invaliditetom – za njih je ova mogućnost praktički ukinuta.

Pad za trećinu u samo godinu dana

Statistika jasno pokazuje razmjere promjene. U razdoblju od godinu dana broj nezaposlenih koji obavljaju marginalne poslove u Koruškoj smanjen je za približno jednu trećinu. Time se potvrđuje da je zakon imao izravan i snažan učinak na tržište rada, barem u kratkom roku.

Međutim, ono što slijedi nakon tog pada daje složeniju sliku. Dio ljudi koji su izgubili mogućnost dodatne zarade prešao je u standardne oblike zaposlenja, uključujući rad na nepuno ili puno radno vrijeme. Ipak, broj takvih prijelaza manji je od ukupnog broja onih koji su jednostavno izašli iz sustava “mini-poslova”.

Manje dodatne zarade, ali ne nužno više stabilnih poslova

Ova razlika otvara ključno pitanje učinkovitosti reforme. Iako je cilj bio smanjiti praksu kombiniranja naknade za nezaposlene i povremenog rada, podaci sugeriraju da dio pogođenih osoba nije uspio pronaći stabilno zaposlenje nakon ukidanja dodatne zarade.

Drugim riječima, kratkoročni učinak zakona je jasan – manje “geringfügige” zaposlenosti – no dugoročni rezultat, odnosno povećanje broja sigurnih i potpuno osiguranih radnih mjesta, još uvijek nije zajamčen.

Kompleksna pravila i iznimke

Sam zakon predviđa niz prijelaznih razdoblja i iznimaka. Poslovi koji više nisu dopušteni morali su biti ukinuti najkasnije do kraja siječnja 2026., dok su za određene skupine – poput dugotrajno nezaposlenih ili osoba koje su se oporavljale od bolesti – predviđene posebne olakšice.

Trajna mogućnost dodatne zarade ostaje rezervirana za starije dugotrajno nezaposlene osobe starije od 50 godina te za osobe s invaliditetom. Time zakon pokušava zadržati socijalnu osjetljivost, ali istovremeno ograničiti široku primjenu “mini-poslova”.

Hoće li reforma postići cilj?

U pozadini cijele reforme nalazi se jasna politička i ekonomska ambicija: smanjiti ovisnost o povremenim poslovima i potaknuti ljude na ulazak u stabilnije oblike zaposlenja. No, prve brojke pokazuju da prijelaz nije automatski.

Dok vlasti očekuju da će se tržište rada srednjoročno prilagoditi i ponuditi više kvalitetnih radnih mjesta, trenutna situacija sugerira oprez. Za sada je vidljivo ponajprije smanjenje dodatne zarade – ali ne nužno i proporcionalan rast sigurnog zapošljavanja.

Upravo će naredni mjeseci pokazati hoće li ova reforma doista dovesti do željene transformacije tržišta rada ili će ostaviti dio nezaposlenih bez važnog izvora prihoda.