Nova studija o iskustvima muslimanki u Austriji pokazuje da žene koje odluče skinuti maramu često nailaze na snažan pritisak okoline, uvrede, obiteljske sukobe, a u pojedinim slučajevima i prekid braka.

Istraživanje religijskog stručnjaka Ednana Aslana obuhvatilo je 55 muslimanki odraslih u Austriji koje su u nekom trenutku života svjesno odlučile prestati nositi maramu. Dio njih navodi da su maramu nosile iz uvjerenja, dok druge tvrde da su se osjećale prisiljenima.

Pritisak počinje vrlo rano

Prema studiji, mnoge žene pritisak osjećaju još od djetinjstva. Prosječna dob u kojoj su ispitanice prvi put počele nositi maramu bila je 12,5 godina, a neke su je nosile već u osnovnoj školi.

Odluka da je skinu najčešće dolazi kasnije, između 18. Imam 30. godine života, često u razdoblju obrazovanja, ulaska u posao ili želje za samostalnijim životom.

Uvrede, krivnja i obiteljski lomovi

Ispitanice su opisale da su nakon skidanja marame bile izložene teškim osudama. Neke su, prema vlastitim iskazima, slušale prijetnje i poruke da žene koje skinu maramu “idu u pakao”.

U jednom slučaju odluka je dovela do raspada braka, a kao pozadina se navode obiteljske i društvene predodžbe o časti. Jedna od ispitanica svoje je odrastanje opisala riječima: “Zapravo nikada nisam bila dijete.”

Studija upozorava i na dvostruki pritisak. S maramom se neke žene susreću s predrasudama u širem društvu, dok bez marame doživljavaju optužbe i odbacivanje u vlastitom okruženju.

Aslan: Nije riječ o napuštanju islama

Autor studije naglašava da skidanje marame ne znači nužno odmak od islama.

“To ne znači napuštanje islama. Mnoge žene razvijaju osobniji i promišljeniji odnos prema vjeri”, poručuje Aslan.

Dio ispitanica podršku pronalazi na društvenim mrežama, gdje žene sa sličnim iskustvima razmjenjuju priče i savjete.