Vlasti kaznile umjetnicu i članove njezina tima zbog internetskog prijenosa koncerta, organizacije za ljudska prava upozoravaju na nastavak represije
Iranska pjevačica Parastoo Ahmadi te osam članova njezina produkcijskog i glazbenog tima osuđeni su na 74 udarca bičem zbog koncerta koji je krajem 2024. godine emitiran uživo putem njezina YouTube kanala.
Prema sudskim dokumentima, kazneni sud u pokrajini Qom izrekao je umjetnicima i dodatne sankcije, uključujući dvogodišnju zabranu napuštanja zemlje te dvogodišnju zabranu umjetničkog djelovanja. Tereti ih se za narušavanje javnog morala proizvodnjom i objavljivanjem sadržaja koji su vlasti ocijenile vulgarnim i nemoralnim.
Iako službene pravosudne institucije još nisu javno objavile presudu, odvjetnici i organizacije za ljudska prava koje su imale uvid u dokumentaciju navode da se slučaj uklapa u širi obrazac progona umjetnika i javnih osoba koje otvoreno prkose pravilima Islamske Republike Iran.
Nastup bez hidžaba izazvao reakciju vlasti
Ahmadi, koja ima 29 godina, u prosincu 2024. godine izvela je tijekom prijenosa uživo domoljubnu pjesmu „Az Khoone Javanane Vatan“ („Iz krvi mladih domovine“), pritom nastupajući bez hidžaba. Snimka je ubrzo postala viralna na društvenim mrežama i izazvala veliku pozornost u Iranu i izvan njega.
Nedugo nakon objave videa pjevačica i nekoliko glazbenika nakratko su privedeni, no ubrzo su pušteni na slobodu. Vlasti su potom pokrenule službeni kazneni postupak zbog objavljenog sadržaja.
Predstavnici organizacija za zaštitu ljudskih prava smatraju da je riječ o nastavku politike ograničavanja umjetničkih i osobnih sloboda, posebno kada je riječ o ženama koje javno odbijaju poštovati obvezu nošenja hidžaba.
Kritike organizacija za ljudska prava
Bahar Ghandehari iz američke organizacije Center for Human Rights in Iran ocijenila je presudu još jednim pokazateljem da se stanje ljudskih prava u Iranu nije promijenilo.
Prema njezinim riječima, kažnjavanje žene bičevanjem zbog javnog pjevanja i pojavljivanja bez hidžaba u suprotnosti je sa slikom koju iranske vlasti pokušavaju predstaviti međunarodnoj javnosti. Dodala je kako slučaj pokazuje značajan raskorak između službene retorike i stvarnosti s kojom se suočavaju građani i umjetnici u zemlji.
Odvjetnici osporavaju pravnu osnovu presude
Moein Khazaeli, odvjetnik za ljudska prava iz pravnog savjetovališta Dadban, smatra da za ovakvu presudu ne postoji jasno uporište u iranskom kaznenom zakonodavstvu.
Istaknuo je da pjevanje, izvođenje glazbe te stvaranje i distribucija glazbenih djela žena nisu definirani kao kaznena djela te da ih nije moguće opravdano kvalificirati kao proizvodnju ili širenje opscenog sadržaja.
Khazaeli je također upozorio da se primjena tjelesnog kažnjavanja ne može promatrati isključivo kroz prizmu domaćeg zakonodavstva. Prema njegovu mišljenju, izricanje kazni poput bičevanja otvara ozbiljna pitanja poštivanja međunarodnih obveza država vezanih uz zabranu mučenja i zaštitu ljudskog dostojanstva.
Brojne međunarodne organizacije za ljudska prava već godinama smatraju bičevanje oblikom okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja.
Podrška umjetničke zajednice
Presuda je izazvala snažne reakcije među iranskim umjetnicima i aktivistima u zemlji i inozemstvu.
Iransko-britanska glumica Nazanin Boniadi poručila je da slučaj pokazuje kako represivni mehanizmi Islamske Republike ostaju nepromijenjeni unatoč povremenim najavama reformi. Upozorila je da nekažnjavanje takvih postupaka dodatno ohrabruje vlasti na nastavak represivne politike prema ženama i političkim neistomišljenicima.
Podršku pjevačici izrazila je i iranska glumica Setareh Maleki, koja je nakon sudjelovanja u za Oscara nominiranom filmu The Seed of the Sacred Fig napustila Iran i otišla u egzil.
Maleki je izjavila da ju je nastup Parastoo Ahmadi duboko dirnuo te da ga smatra simbolom otpora protiv ograničavanja slobode izražavanja. Naglasila je kako mnogi umjetnici u Iranu svakodnevno riskiraju profesionalne i osobne posljedice kako bi nastavili stvarati izvan okvira službene cenzure.
Prema njezinim riječima, upravo takvi postupci predstavljaju izvor nade za brojne Irance koji se zalažu za veće građanske i kulturne slobode te pokazuju da otpor represiji i dalje postoji unatoč sve snažnijim pritiscima vlasti.
