Petnaestogodišnji Lazar iz Srbije bori se za život. Njegovo srce radi sa svega deset posto normalne snage, a liječnici smatraju da mu jedinu realnu šansu za preživljavanje pruža hitno liječenje u bečkoj bolnici AKH. No, zasad za njega ondje nema slobodnog mjesta na intenzivnoj njezi.
Prije samo tri tjedna Lazar je, prema riječima svoje majke, bio potpuno zdrav. U vrlo kratkom roku njegovo se stanje dramatično pogoršalo i dječak je postao teški bolesnik na intenzivnoj skrbi. Trenutačno se nalazi u Dječjoj sveučilišnoj klinici Tiršova u Beogradu, gdje liječnici upozoravaju da mu je život u neposrednoj opasnosti.
Dijagnoza mu je dilatativna kardiomiopatija – bolest kod koje se srčani mišić patološki širi i gubi snagu. Zbog toga srce više ne može dovoljno opskrbljivati tijelo krvlju, a pojavljuju se i opasne srčane aritmije. Lazar je već dobio ugrađen defibrilator (ICD) kako bi se spriječio iznenadni zastoj srca, no to ne zaustavlja napredovanje bolesti.
„To je bila posljednja mjera za spašavanje života, ali bolest se i dalje razvija. Sve terapijske mogućnosti u Srbiji su iscrpljene. Postoji jasna indikacija za transplantaciju srca i više nema vremena“, očajna je majka.
Prema mišljenju beogradskih liječnika, potrebna stručnost i infrastruktura za hitnu procjenu i pripremu za transplantaciju postoje prije svega u Beču. Obitelj zato vidi bečki AKH kao jedinu pravu nadu za Lazara. Sva medicinska dokumentacija već je poslana u Beč, a stručni kontakti su uspostavljeni.
Majka naglašava da novac nije prepreka: Ministarstvo zdravstva Republike Srbije jamči pokrivanje svih troškova, a i privatno su sredstva osigurana. Ono što nedostaje jest pisana potvrda da će, ako se utvrdi da je transplantacija jedina terapijska opcija, ona uistinu i biti provedena. Bez te potvrde službeni transfer nije moguć.
„Moj sin nema vremena za čekanje“, kaže majka.
Dodatni problem je nedostatak kapaciteta. Obitelji je poručeno da se trenutačno ne mogu primati vanjski pacijenti na pedijatrijsku intenzivnu njegu jer je ona već puna teško oboljelih pacijenata, a ni smještaj na intenzivnu njegu za odrasle nije moguć. Kao alternativu spominje se ugradnja mehaničke srčane pumpe (LVAD), no čekanje na transplantaciju u tom slučaju može trajati i više godina.
Iz AKH-a u Beču poručuju da je slučaj detaljno razmotren te da bi liječenje tako teške bolesti u načelu bilo moguće. No, uvjet je postojanje slobodnog kreveta na intenzivnoj njezi odgovarajuće specijalnosti, a takav kapacitet trenutačno ne postoji.
„Prekoračenje resursa bilo bi neodgovorno i moglo bi naštetiti ovom, ali i drugim pacijentima“, navodi se u priopćenju.
Bečka bolnica također ističe da u Beogradu postoje dva centra s iskustvom u liječenju kardiovaskularnih bolesti i transplantacija srca te da je liječenje bliže mjestu stanovanja u pravilu poželjnije od prijevoza u inozemstvo.
Obitelj se ipak nada da će se pronaći rješenje. Izlazak u javnost vide kao posljednju šansu da se za Lazara osigura slobodan krevet na intenzivnoj njezi u Beču.
„Riječ je o jednoj jedinoj odluci – i o životu mog sina“, poručuje majka.
