Pravo na naknadu za nezaposlene u Austriji nije bezuvjetno. Osobe koje primaju pomoć od Zavoda za zapošljavanje (AMS) obvezne su aktivno tražiti posao i poštovati propisana pravila. U suprotnom slijede sankcije. Tijekom 2025. godine te su se sankcije često primjenjivale: AMS je ukupno 162.391 put privremeno obustavio isplatu naknade za nezaposlene ili socijalne pomoći. Taj je broj otprilike na razini iz 2024. godine.

Detaljniji podaci pokazuju znatne razlike u razlozima obustava. Oko polovice svih sankcija odnosilo se na formalne ili blaže prekršaje. U 52.302 slučaja sankcija je izrečena jer je osoba bez opravdanja izostala s kontrolnog termina u AMS-u. Dodatnih 29.206 obustava zabilježeno je zbog samovoljnog raskida radnog odnosa. U takvim slučajevima primjenjuje se jednomjesečno razdoblje čekanja prije ponovne isplate naknade. Broj samootkaza smanjio se za 2,5 posto u odnosu na prethodnu godinu, što se povezuje sa slabijim gospodarskim kretanjima.

Druga polovica sankcija odnosila se na nedostatnu spremnost za rad. U 43.206 slučajeva isplata je privremeno zaustavljena jer su osobe bez opravdanja izostale s obveznih edukacija ili mjera osposobljavanja. Ova vrsta sankcije prestaje čim se osoba ponovno uključi u program.

Znatno stroža pravila vrijede u slučaju odbijanja prihvatljivog zaposlenja. Tko odbije ponuđeni posao ili se na razgovoru za posao ponaša tako da očito spriječi zapošljavanje, suočava se sa šestotjednom obustavom naknade. Pod to spada i formalno pojavljivanje na razgovoru bez stvarne namjere zapošljavanja. U 2025. godini AMS je ovu mjeru primijenio 35.944 puta.

Posebno osjetljivi su slučajevi potpune nespremnosti za rad. Ona se utvrđuje kada netko tri puta zaredom onemogući prihvaćanje primjerenog posla. Iako je broj takvih slučajeva relativno nizak, zabilježen je snažan rast: 17 posto više, odnosno 1.733 slučaja. Za usporedbu, 2018. godine bilo ih je 521. U tim situacijama naknada za nezaposlene ili socijalna pomoć u potpunosti se ukida, no pravo se može relativno brzo ponovno steći, što izaziva kritike.

Ravnatelj bečkog AMS-a Winfried Göschl smatra da je upravo to problematično. Prema važećim pravilima, dovoljno je mjesec dana zaposlenja kako bi se ponovno steklo pravo na naknadu. Ranije je za to bilo potrebno ostvariti potpuno novi staž, što je podrazumijevalo najmanje šest mjeseci rada. Iako je broj takvih slučajeva malen u odnosu na oko 900.000 osoba koje su barem jedan dan u godini bile nezaposlene, riječ je o stvarnim i teškim situacijama.

Göschl naglašava da pravila sama po sebi nisu preblaga, ali je njihova provedba zahtjevna. Teret dokazivanja uvijek je na AMS-u, koji u slučaju spora mora dokazati nespremnost za rad, pri čemu se ne smije propustiti nijedna formalnost jer bi u suprotnom sankcija mogla biti poništena.

Gospodarska situacija također ima utjecaj. Broj nezaposlenih i osoba uključenih u mjere osposobljavanja porastao je 2025. godine za 2,4 posto, na oko 460.000, dok je broj slobodnih radnih mjesta pao za 11 posto, na 83.019. Manje otvorenih poslova znači manji pritisak na nezaposlene, ali i manji broj prilika za odbijanje zaposlenja. Prema AMS-u, dulje trajanje nezaposlenosti povećava vjerojatnost izricanja sankcije.

Iako je broj obustava velik, stvarnih slučajeva potpune nespremnosti za rad relativno je malo. Upravo u tom području AMS vidi potrebu za reformama, jer prema kritikama osobe koje uopće ne žele raditi još uvijek relativno lako ponovno ostvaruju pravo na novčanu potporu.