Za vikennd je Katolička Crkva dobila dva nova sveca – kanonizirani su Carlo Acutis i Pier Giorgio Frassati. Tome su se radovali mnogi vjernici koji su hodočastili u Rim na kanonizaciju ova dva mlada sveca.
Među njima je bila i Laura Majić, mlada Benkovčanka koja je za RTL posvjedočila o svojem obraćenju i ozdravljenju koje se dogodilo upravo po zagovoru svetog Carla Acutisa.
„Osjetila sam veliku njegovu prisutnost“, ispričala je Laura Majić za RTL. „Da mi je netko rekao da ću ja, kao netko tko prije uopće nije vjerovao, kao ni cijela moja obitelj, moći postati najbolja prijateljica s nekim koga uopće ne vidim, vjerojatno bih rekla da nije normalan. Sve je krenulo s mojom dijagnozom kad sam dobila akutnu mijeloičnu leukemiju, istu kao i Carlo. Ja sam sasvim slučajno saznala za Carla tri dana prije nego što sam saznala za dijagnozu. U početku se ja njemu nisam toliko molila. Ali Bog je htio da me on prati i cijelo vrijeme mi je dolazilo sve vezano za Carla, stalno su mi izlazili članci… Tada sam se krenula zanimati o tome tko je on i tada sam se stvarno krenula preporučivati u njegov zagovor.
Mogu reći da sam stvarno osjetila njegovu prisutnost. Nekad sam znala samo normalno pričati s njim, osjećala sam toliku povezanost baš kao da imam najboljeg prijatelja. Kako sam mu se krenula moliti, tako je sve krenulo na bolje. Meni su nalazi danas dobri. Nakon što sam ozdravila, nakon transplantacije, odmah sam otišla na hodočašće što je isto… bilo jako čudno za zamisliti da ću ja ići na hodočašće nakon tako velike stvari, ali eto, Bog je providio i Bog je htio da Carlo uđe u naš život i da ga skroz promijeni. I stvarno ga je promijenio.“
„Vjerujem da je Carlo učinio čudo u mom životu. Prvo što me preobratio, a onda što me ozdravio, što sam danas ovdje gdje jesam. Stvarno mislim da je, ne vjerujem da je to sve slučajnost“, dodala je.
Za Carla je saznala zahvaljujući svojoj zajednici Omnia Deo, za koju također kaže da je Bog čudesno poslao u njezin život. „Da njih nije bilo, vjerojatno ja sad ne bih bila tu“, rekla je Laura Majić spomenuvši don Josipa Radića i majku Jozefinu Glasnović.



