U Austriji se zaposlenici za svoj radni angažman plaćaju po ugovorenim satnicama, no način na koji se nadoknađuje prekovremeni rad može biti različit. Još prilikom traženja posla važno je obratiti pozornost nudi li poslodavac isplatu prekovremenih sati, paušalnu naknadu ili mogućnost korištenja zeitausgleicha – slobodnog vremena umjesto novčane naknade.
Što je zeitausgleich?
Zeitausgleich je oblik nadoknade za odrađene prekovremene sate u kojem umjesto dodatne plaće dobivate slobodne sate ili dane. Najčešće se računa u omjeru 1:1,5 – što znači da za jedan prekovremeni sat možete uzeti sat i pol slobodnog vremena.
Važno je znati da se prekovremenim radom smatra rad iznad zakonski propisanog punog radnog vremena – u pravilu više od 40 sati tjedno ili 8 sati dnevno. Ako radite iznad ugovorene satnice, ali ispod zakonskog maksimuma (npr. kod skraćenog radnog vremena), takvi se sati zovu „mehrstunden“ i nose pravo na 25 % dodatnog slobodnog vremena (1,25 sati za svaki odrađeni sat).
Kada je zeitausgleich bolji izbor od isplate?
Ako vam je važnija ravnoteža između posla i privatnog života, zeitausgleich vam može pružiti dodatne dane ili sate odmora. No, ako želite povećati mjesečna primanja, isplata prekovremenih sati može biti isplativija.
Prilikom potrage za poslom obratite pozornost na to piše li u oglasu da se prekovremeni rad nadoknađuje slobodnim vremenom, paušalno ili je riječ o tzv. all-in ugovoru, koji unaprijed uključuje određeni broj prekovremenih sati u plaću.
Tko ima pravo na zeitausgleich?
Ako ugovorom ili kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, svaki zaposlenik ima pravo na naknadu za prekovremeni rad – bilo u novcu, bilo u slobodnim satima. Za zeitausgleich obično je dovoljna i usmena suglasnost s poslodavcem, ali kod mnogih zanimanja pravo na slobodne sate uređeno je i kolektivnim ugovorom.
Može li poslodavac odrediti kada ćete koristiti zeitausgleich?
Odluku o korištenju slobodnih sati donose zajednički poslodavac i zaposlenik. Poslodavac vas ne može prisiliti da ih uzmete, niti ih možete sami jednostrano odrediti bez dogovora. Preporučuje se vođenje evidencije o radnim satima kako biste imali pisani dokaz o prekovremenom radu.
Može li zeitausgleich isteći?
Da. Zakonom je određeno da se slobodni sati moraju iskoristiti najkasnije u roku od tri godine od odrađenog prekovremenog sata. U praksi kolektivni ugovori ili radni ugovori često propisuju i kraće rokove – od šest mjeseci do godinu dana.
Što ako dođe do bolesti?
Ako se tijekom godišnjeg odmora razbolite, bolovanje ne ulazi u dane godišnjeg. Kod zeitausgleicha to ne vrijedi – slobodni sati se troše neovisno o bolesti, jer se zakonski ne smatra da je riječ o radnoj nesposobnosti.
Što se događa pri prestanku radnog odnosa?
Ako radni odnos prestane, a niste iskoristili svoje slobodne sate, poslodavac ih mora isplatiti. Također, preostali zeitausgleich možete iskoristiti unutar otkaznog roka – ponekad to poslodavci i potiču.
Zaključak
Znati svoja prava oko zeitausgleicha ključno je za očuvanje slobodnog vremena i planiranje rada. Ako ste u potrazi za poslom, razmislite je li vam važnije više odmora ili veća plaća – i prema tome birajte ponude.
