Debata o radu na pola radnog vremena u Austriji sve je žešća, posebno nakon što je ministar gospodarstva Wolfgang Hattmannsdorfer (ÖVP) poručio da bi više radnih sati po zaposlenom pomoglo ekonomskoj obnovi i stabilnosti socijalnog sustava. Kritizirao je trend tzv. “lifestyle-djelomičnog radnog vremena”, sugerirajući da neki ljudi namjerno biraju manje radne sate bez opravdanih razloga – što prema njemu nije odgovorno ponašanje prema društvu.

No, na te izjave snažno je reagirala predsjednica Sindikata privatnih zaposlenika (GPA) i zastupnica SPÖ-a Barbara Teiber. Jasno poručuje: “Ljude koji rade na pola radnog vremena ne možemo i ne smijemo nazivati neradnicima ili manje vrijednima.”

Teiber ističe da mnogi jednostavno nemaju izbora – primjerice, na selu vrtići rade samo do podneva, škole nemaju cjelodnevnu nastavu, a brojni roditelji – osobito žene – prisiljeni su uzeti posao s manje sati. Također, mnogi stariji zaposlenici smanjuju radno vrijeme kako bi mogli brinuti o bolesnim roditeljima.

U nekim sektorima, poput trgovine, mobilne njege ili obrazovanja odraslih, poslodavci ni ne nude pune radne ugovore – rad na pola radnog vremena postao je pravilo, a ne iznimka. Čak i u liječničkim ordinacijama zaposlenici se sve češće traže na pola radnog vremena, jer su radna vremena sve kraća.

Teiber ističe da svakodnevno dobiva dirljive poruke ljudi koji se osjećaju poniženo jer ih se percipira kao “manje vrijedne” radnike. Upozorava da su među djelomično zaposlenima i studenti koji rade uz školovanje, kao i mladi koji svjesno biraju 30-satni tjedan jer im puni posao ne bi donio bitno veću financijsku sigurnost.

Iako ne negira da veliki broj ljudi koji rade djelomično može postati gospodarski izazov, Teiber jasno poručuje:
“Ne trebamo kažnjavati djelomično zaposlene, već im omogućiti da – ako žele – mogu raditi više.”

Sindikat zato predlaže konkretno rješenje: ako zaposlenik više mjeseci zaredom radi više sati nego što mu stoji u ugovoru, treba imati zakonsko pravo na službeno povećanje radnog vremena.

Na kraju, Teiber upozorava da oni koji rade skraćeno ne samo da doprinose društvu, nego i snose posljedice – imaju nižu mirovinu i manju naknadu za nezaposlene. Zbog toga zaslužuju poštovanje, a ne stigmatizaciju.