Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijske potpore za posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske za 2020. godinu

Temeljem provedenog 2. Javnog poziva za prijavu posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske u svrhu ostvarenja financijske potpore za 2020. godinu, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijske potpore za posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske za 2020. godinu.

Javni poziv provodi se s ciljem promicanja veza i jačanja suradnje Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske te očuvanja i jačanja nacionalnog identiteta, zaštite prava i interesa hrvatskih zajednica, očuvanja hrvatskog jezika, kulturnog stvaralaštva i baštine te poticanja hrvatskog kulturnog zajedništva, kao i pomoći ugroženim pojedincima – pripadnicima hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske.

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske na 2. Javni poziv zaprimio je 457 prijava u kategorijama: neprofitne organizacije, fizičke osobe te ugroženi pojedinci.

Odluka o dodjeli financijske potpore nalazi se u dokumentu u privitku.

• Austrija: Od ponedjeljka sunčano i do 32 °C
• Austrija: Policija objavila podatke – Srbi i Sirijci među osumnjičenima za napade na žene
• Austrija razmatra ukidanje popularnog bonusa
• Austrija: Uvodi se bonus za gorivo zaposlenima
• Austrijski navijači napali Hrvate na autocesti i ukrali 28 000 eura

The post 950 tisuća kuna za projekte od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske first appeared on KROATIV.AT.

Dvodnevni Svjetski festival hrvatske književnosti održava se u Hrvatskoj kulturnoj zakladi u Zagrebu. Festival je otvoren razgovorom o osnivanju Hrvatskoga kulturnog instituta Marulić.

Savjetnik u Uredu za Hrvate izvan Hrvatske za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu Milan Bošnjak naglasio je kako je hrvatski narod, unatoč nepovoljnim i teškim okolnostima, kroz stoljeća uspio očuvati i neprestano razvijati ljepotu i širinu svoga jezika, bogatstvo i raznolikost svoje kulture te svoj nacionalni identitet. Premda slika u javnosti katkad nije odgovarajuća, napomenuo je, činjenica je da i hrvatska država trajno i učinkovito brine o hrvatskome jeziku, kulturi i identitetu.

U očuvanju hrvatske kulture i identiteta važan je i dragocjen doprinos javnih kulturnih, znanstvenih i obrazovnih ustanova, tijela državne uprave i brojnih udruga, istaknuo je dodavši kako se uočava važnost i potreba još aktivnije te usmjerenije i usustavljenje promocije hrvatskoga jezika i kulture, kakvu imaju brojne druge nacije i države. Ocijenio je kako bi se osnivanjem instituta stvorio institucionalni okvir, razvila struktura i otvorila mogućnost za osmišljeno i sustavno kulturno djelovanje – prenosi Hrvatska matica iseljenika.

Književnik Stjepan Šešelj ističe kako je krajnje vrijeme za nastavak napora na uspostavi jedinstva hrvatske književnosti i kulture. “Zbog toga smo, osnovali i pokrenuli Svjetski festival hrvatske književnosti, koji bi povezivao sve hrvatske književnike iz Hrvatske, Herceg-Bosne, Boke kotorske, Srijema, Bačke, Baranje, Banata, Keče, austrijskoga, madžarskoga, slovačkog i moravskoga Gradišća, Molisea te hrvatske pisce iz ostalih dijelova Europe i Europske unije, Južne Afrike, Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda”, pojasnio je Šešelj.

Šešelj je ocijenio je kako bi se tako povezalo hrvatske književnike koji žive i stvaraju na raznim stranama svijeta te otvaralo nove i otkrivao stare, “možda nama i nepoznate teme” te nametalo drukčije proučavanje hrvatske književnosti i kulture u školama, na sveučilištima i doktorskim studijima, na hrvatskim i stranim sveučilištima na kojima se studira hrvatska kultura i književnost.

R.P / matis.hr
Foto: crearensalamanca.com

The post U Zagrebu se održava Svjetski festival hrvatske književnosti first appeared on KROATIV.AT.

Hrvatsko katoličko sveučilište te Zaklada Konrad Adenauer organizirali su u četvrtak u Zagrebu predstavljanje nove studije dr. sc. Tade Jurića. Rezultati studije pod nazivom “Praćenje migracija pristupima digitalne demografije – Što nam mogu reći Facebook i Google Trends o hrvatskim migracijama” donijeli su neke zanimljive, ali ne baš ohrabrujuće rezultate za hrvatsku demografsku sliku.

Prema riječima Tade Jurića, glavni cilj rada bio je predstaviti novi model za praćenje i predviđanje migracija te generalnu procjenu stupnja integracije novih hrvatskih iseljenika. Pored toga, studijom se nastoji dati doprinos novo-nastajućoj znanstvenoj disciplini tzv. „digitalnoj demografiji”. Sama studija, odnosno modeli predviđaju migracije i stupnje integracije putem praćenja digitalnih tragova. U tu svrhu koristili su analitičke alate Google Trends (GT) i Facebook (FB).

Među rezultatima studije Jurić je istaknuo da je studija pokazala da podaci koje generira Facebook po saveznim pokrajinama Njemačke koreliraju sa službenim podacima te da odstupanja gotovo ni nema, dok podaci za pojedinačne gradove odstupaju. Analiza digitalnih tragova pokazala je da prilikom planiranja migracije, iseljenici u Hrvatskoj najčešće pretražuju pojam “posao“ i “zamolba za posao“, a za njima slijedi pojam “životopis”. Indikativno je da se u Hrvatskoj pojam zamolba za posao na njemačkom jeziku “bewerbung“ pretražuje sve intenzivnije pa taj pojam nadilazi i samo pretraživanje na materinskom jeziku. To je snažna indicija da se hrvatski građani pripremaju za daljnje iseljavanje u Austriju i Njemačku. Ono što se također može iščitati iz podataka same studije je da se svaki peti tražitelj posla u Hrvatskoj raspituje za zaposlenje u inozemstvu.

Jurić je istaknuo da se navedenim alatima može dosta pouzdano pratiti i stupanj integracije hrvatskih iseljenika u njemačko društvo, naročito putem analize FB interesa. istraživanje je pokazalo i da hrvatski iseljenici u Njemačkoj pokazuju najveći interes za učenje njemačkog jezika, što je snažan pokazatelj želje i volje za integracijom u njemačko društvo. U pretragama interesa prva dva mjesta zauzimaju upravo stranice na kojima se može učiti njemački jezik.

Zanimljivo, prema istraživanju se može zaključiti i da raste broj razvoda brakova među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. Taj trend se bilježi kako u Facebook rubrikama „životni događaji“ i „status veze“, ali i na alatu Google Trends. Jurić naglašava kako Google Trends ne bilježi pojmove koji se ne pretražuju u većem opsegu, primjerice pojam „Stjepan Radić“ nije dovoljno pretraživan da bi ga Google indeksirao u Njemačkoj. Zato je pojam „razvod braka“ za hrvatske iseljenike relevantan pojam budući da pretraživanja sugeriraju da se pojavljuje u jako velikom opsegu.

Zanimljivi uvidi se dobiju i kada se analizira pogled iz Njemačke. Primjerice Nijemci najviše postavljaju pitanje „Jesu li Hrvati muslimani?“ te drugo najtraženije pitanje je “Koliko Hrvata prima socijalnu pomoć u Njemačkoj?

Istraživanje se mora shvatiti kao poziv na uzbunu

Novo istraživanje hrvatskog stručnjaka Tade Jurića trebao bi biti poziv na uzbunu svim onim kojima je stalo do Hrvatske, a pogotovo onim koji u odlučuju u ime građana. Hrvatsku već dugo muče demografski problemi, a rezultati istraživanja samo potvrđuje ozbiljnost situacije. Demografska slika Hrvatske sve je poraznija, a sve su prilike da će se Hrvatska suočiti sa sve većim odljevom stanovništva u budućnosti. Ni okolnosti koje slijede nakon pandemije koronavirusa ne idu u prilog demografskoj slici Hrvatske.

Problem demografije je problem koji se u Hrvatskoj već dugo gura pod tepih i krajnje je vrijeme da se o tome problemu sustavno posveti.

R.P
Foto: vinkovcinet

The post Hrvatskoj prijeti novi iseljenički val first appeared on KROATIV.AT.

Rodna kuća bana Josipa Jelačića u Novom Sadu jučer je svečano predana na korištenje hrvatskoj nacionalnoj zajednici u Srbiji. Svečana predaja održana je u prisustvu šefa hrvatske diplomacije Gordana Grlića Radmana. Sredstva za kupnju dijela kuće, u iznosu od 600.000 eura, osigurala je Vlada Srbije. Svečanost je organizirana upravo na dan rođenja hrvatskog velikana bana Josipa Jelačića.

Jelačićeva rodna kuća u Petrovaradinu hrvatskoj je zajednici vraćena još 19. srpnja ove godine, a u skorijoj budućnosti kuća bi trebala postati središte okupljanja Petrovaradina, Novoga Sada i Srijema, ali i svih drugih Hrvata iz svih dijelova Srbije i svijeta. Kućom će upravljati fondacija „Ban Josip Jelačić“ koja za cilj ima očuvanje i predstavljanje kulture Hrvata Petrovaradina i Novoga Sada, kao i zaštitu kulturno-povijesnog nasljeđa hrvatske nacionalne manjine kroz afirmaciju lika i djela bana Jelačića.

“Hrvatska zajednica u Republici Srbiji dobila je svoj kulturni i administrativni centar u glavnome gradu Vojvodine, Novome Sadu, koji će biti ne samo na ponos Petrovaradina i Novog Sada, nego i kuća svih Hrvata Srijema, Vojvodine i Srbije, ali i kuća svih onih koji u njoj vide most između hrvatskog i srpskog naroda. Svi koji u njoj vide jednu zastavu, baš onakvu pod kakvom nas je i ban Jelačić sve skupa vodio. Zastavu koja je simbol zajedništva vjerujem jednako kao i rodne kuće Milutina Milankovića u Dalju i Nikole Tesle u Smiljanu”, – istaknula je predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić.

Ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske i izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, Gordan Grlić Radman je kazao kako je ovo važan događaj u odnosima Hrvatske i Srbije, koji može postati simbol želje da još snažnije krenemo u rješavanje svih otvorenih pitanja i izgradnju boljih odnosa između dvije zemlje.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u svojem obraćanju rekao kako je predaja kuće bana Jelačića hrvatskoj zajednici jedna od stvari koje je Srbija obećala. “Nakon prvog sastanka s predsjednicom Hrvatske Grabar-Kitarović krenuli smo u realizaciju i rješavanje konkretnih problema s kojima su se Hrvati suočavali. Želim pokazati na najkonkretniji način da rješavamo te probleme i poslati jasnu poruku: da ljudi hrvatske nacionalnosti u bilo kom dijelu Srbije da žive jesu građani Srbije, jesu netko tko treba uživati sva moguća prava i čija je Srbija domovina”, – rekao je Vučić.

R.P
Foto: DSHV / twitter I sr.wikipedia.org

The post Vojvodina: Rodna kuća bana Jelačića predana hrvatskoj zajednici first appeared on KROATIV.AT.

„Što mi znači… ?“ je projekt Hrvatske matice iseljenika koji se bavi odnosom mladih pripadnika hrvatskih manjinskih zajednica prema tradicijskoj kulturi svoje skupine.

Pozivaju se mladi ljudi, pa i djeca, da putem video zapisa, prezentacija, zvučnih zapisa ili pisanih radova i crteža (bilo koji multimedijski oblik je prihvatljiv) opišu svoj odnos prema dijelu tradicijske baštine koji im je osobito bitan. Primjerice:

1. Postoji neki predmet (dio nošnje, slika, fotografija i slično) koji mi je osobito važan i drag, a dio je baštine moje manjinske skupine. Opisati osjećaje prema predmetima i pokušati ih objasniti.
2. Pjesma, ples, običaj posebno mi je važan. Zašto?
3. Priče djedova i baka koje osobito volim. Što je u njima osobito uzbudljivo i zašto su mi ostala u sjećanju?
4. Dio baštine koju čuvam ili kojom se bavim, a zanima i moju okolinu. Što ih njoj privlači?

Ovo su tek primjeri i svaka varijacija na temu dobro je došla.

S obzirom na raznolikost i brojnost radova postoji mogućnost njihova korištenja za znanstvena i stručna istraživanja. Kod video i zvučnih sadržaja poželjno je da ne budu dulji od 2 min. Rok za slanje radova je 1. studeni 2020. Svi radovi bit će objavljeni na digitalnim platformama Hrvatske matice iseljenika.

Slanjem radova daje se suglasnost za objavljivanje osobnih podataka i podataka predmetnog rada. Na kraju projekta će se od pristiglog materijala napraviti film.

Radove šaljite na e-mail voditelja Odjela za hrvatske manjine Hrvatske matice iseljenika Marina Knezovića: marin.knezovic@matis.hr

R.P I matis.hr
Foto: matis.hr

The post PROJEKT HRVATSKE MATICE ISELJENIKA: Što mi znači…? first appeared on KROATIV.AT.

U javnom prostoru se zadnjih dana pojavila teza da su mladi Hrvati glasali nogama, a stari navikom, iz osjećaja nesigurnosti i interesom. Oni koji su htjeli promjene su prema toj tezi dobili promijene – promijenili su državu. Jer mladi više ne žele mijenjati ništa – žele biti tamo gdje već sve promijenjeno.

Situacija je takva da je svakako zrelo vrijeme za postaviti pitanjemeđuodnosa politike i demografije, odnosno gdje je uopće nestalo 54 % birača koji nisu izašli na izbore? Naše teze su 1.) da je veliki dio iselio i 2.) da mlade iseljenike politička elita u Hrvatskoj ignorira pa oni posljedično ignoriraju političare a taj stav se prelijeva na sve mlade u zemlji.

Dokaz za ovu tezu je da je na razini EU izlaznost mladih oko 42 posto, dok je u Hrvatskoj to znatno manje, svega 18 posto. U klasičnoj dijaspori (bez BiH koja zapravo nije dijaspora) je izlaznost mladih ispod 1 posto. Dok prosječni glasač dviju najvećih stranka u Hrvatskoj ima oko 55 godina.

Tijekom predizborne kampanje, kao i sve godine iza nas, se pokazalo da u Hrvatskoj ne postoji dovoljna zabrinutost oko iseljavanja mladih i interes za njihov povratak. Svi dakako govore da su mladi bitni, da je na mladima budućnost i sl. Budući da se tu pak ne radi o relevantnoj glasačkoj skupini, politika ih je ponovno potpuno izignorirala.

U međuvremenu znamo da nisu iselili oni rođeni pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća nego mahom osamdesetih i devedesetih pa i tzv. „milenijalci“. Tako je u Njemačkoj, gdje je najviše mladih Hrvata, glasalo svega 2.103 glasača, što na preko 300.000 osoba s pravom glasa u Njemačkoj iznosi izlaznost od 0,7 %. Druga omiljena destinacija u koju odlaze mladi Hrvati, Irska, imala je tek 14 registriranih birača.  

Političke elite pak u Hrvatskoj kao da reflektiraju isključivo vlastita uvjerenja i interese. Jako je puno baka i djedova, mama i tata kojima je stalo da njihovi unuci i djeca budu uz njih u Hrvatskoj a ne u tuđini, međutim to pitanje nije artikulirano tijekom ovih izbora, iako je to interes tih „starijih“ birača.

Svako normalno ljudsko biće ima poriv za brigu o mladima, njihovoj budućnosti i budućnosti ove zemlje te svaka zajednica radi na očuvanju same sebe. Stoga je teza koja se nedavno pojavila „da iseljavanje odgovara političkoj eliti u Hrvatskoj“ nešto o čemu treba razmisliti, ali se nadamo da ne stoji. Jer bi to zapravo značilo da Hrvatska ima nenarodnu vlast. Teza glasi da pojačano iseljavanje smanjuje mogućnost pritiska građana na političke elite jer su upravo oni koji odlaze ti koji bi bili najsposobniji pokrenuti promjene i oni su najmotiviraniji. Tako se i gubi dio biračkog tijela koje traži nešto drugo, konstruktivnije. Pa bi prema toj tezi to mogao biti i dio objašnjenja gdje su nestali birači.

II.  ŽELE LI HRVATI UOPĆE IKAKVE PROMJENE?

Nepotrebno je otvarati pitanje legitimiteta ovih izbora jer kada je izlaznost ispod 50 % ta činjenica govori puno sama za sebe. Naime, 50 posto je psihološka granica legitimnosti za sastavljanje vlade. Svakako je tu još niz pitanja koja su direktno vezana uz iseljavanje i izbore, npr. što raditi s činjenicom da izborne jedinice zbog iseljavanja i depopulacije ne odgovaraju onom broju birača kao kad su nastale prije nekoliko desetljeća. I ako taj problem ostavimo po strani i dalje ostaje činjenica da čak 54 posto ljudi s pravom glasa nije izašlo na ove izbore što može značiti npr. da nitko nije artikulirao njihove interese. Ili su potpuno slomljeni. Ti su  ljudi bili toliko puta prevareni ispraznim populizmom  da su možda „digli ruke od svega“.  A Hrvatska je danas moralno devastirana zemlja, ne toliko zbog onih ljudi koji su korumpirani, nesavjesni ili zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju. Čak štoviše, mnogi su dojma da najveći dio društva svjesno blokira promjene i sprječava one koji djeluju na njima.

Po toj argumentaciji je veliki dio onih koji su htjeli promjene odselio te da su oni koji su ostali  mahom– konformisti.  Biti konformist u Hrvatskoj često znači i  birati one koji će zaštiti „osvojeni plijen“ u vidu statusa, radnog mjesta, sinekure i sl. pa su mnogi dakle konformisti iz interesa. Međutim često ni nema nekih opipljivih interesa kod prosječnog birača Hrvata, nego glasači glasaju prema onome kako su uvjetovani u obiteljskom domu. Naime, Lakoff i Wehling (2009) pokazuju da je političko-stranačko mišljenje nesvjesno. Birači razmišljaju u formi okvira najčešće (generalnog shvaćanja strukture svijeta i svjetonazora) i to kroz političke metafore i mentalne obiteljske koncepte.

Birači na izborima biraju ovisno o „skrivenoj metafori” koju je neki političar ili politička stranka aktivirao u njihovom mozgu, dok je taj isti istovremeno jezično sve druge metafore “isključio” –  primjer su riječi i sintagme korištene u ovoj kampanji „sigurnost“ ili „mi smo protiv korupcije“. Poznajete li ikoga tko bi bio protiv sigurnosti ili otvoreno priznao da je za korupciju?

Čak i onda kada je to suprotno vlastitim interesima – birači često biraju protiv sebe samih. „Možete im citirati događaje, navoditi osobe, iznositi dokaze, upućivati na neuspjele projekte, promašene ekonomije, ideologije – sve je uzalud, jer se sve odbija o duboku strukturu njihovih metaforama okupiranih umova koji razmišljaju u formi okvira“ (Lakoff/Wehling).  Iako naučeni vjerovati da će nas poznavanje činjenica i istina osloboditi, nažalost prema ovim autorima neće, jer su glave kojima se ta istina činjenica prezentira zbog svog okvira zatvorene i „od njih se činjenice odbijaju kao da ne postoje“ (Božo Marić, 2020.).  Birači pak krivo misle da biraju prema političkim programima. Oni većinom ne biraju političke programe, nego se trenutno ili trajno nesvjesno, iracionalno i  ignorantno identificiraju prema vlastitom obiteljskom mentalnom modelu.  Stoga ljudi većinom “padaju na konstrukt” dok će tvrditi suprotno – da na izborima biraju racionalno. Ili kako bi rekao F.  Nietzsche: „Ne postoje činjenice. Postoje samo interpretacije.”

III. ISELJAVANJE KAO PORUKA POLITIČARIMA

Postoji čitav niz razloga zbog kojih su mladi trebali biti upravo u žarištu političke djelatnosti stranaka u Hrvatskoj. Natalitet u zemlji je već godinama u padu i Hrvatska se nalazi ispod prosjeka EU. Istovremeno je stopa nezaposlenosti među mladima natprosječno visoka u europskoj usporedbi. Otkako je 2013. postala članicom EU, Hrvatsku godišnje napušta između oko 50 tisuća ljudi – uglavnom mladih. Prema istraživanjima iseljeni su izgubili vjeru da stvari mogu izaći nabolje. U Njemačkoj, gdje mnogi objektivno znatno teže žive nego bi ikada u domovini, imaju nadu da će jednom biti bolje, dok kao da su je u Hrvatskoj nažalost izgubili. Zato među mladima ne prevladava duh pobune i duh stvaranja „boljeg svijeta“.

Kad se uzme u obzir proračun koliko bi ljudi uopće moglo otići iz Hrvatske, to bi bilo ukupno oko 800 tisuća ljudi, a već ih je 350.000 tisuća otišlo. Ukoliko se trendovi nastave i ništa se konkretno ne poduzme, Hrvatska će u idućih par godina izgubiti cijeli migracijski potencijal, odnosno neće više biti nikoga tko će htjeti ili željeti iseliti i tada će zapravo iseljavanje stati. Možda je najtužnija spoznaja do koje smo u našoj studiji iz 2018. došli da bi i mnogi stariji zapravo rado odselili, ali se smatraju prestarim za taj čin.  Našim istraživanjem iz 2018. smo jasno dokazali da iseljenici odlaskom žele kazniti političare i da u njihovom činu iseljavanja ima zapravo i čina osvete tzv. „malog hrvatskog čovjeka“.

IV. KAKO TO DA JE JEDAN PUT DEMOGRAFIJA KRIVA ZA NEUSPJEH A DRUGI PUT ZA USPJEH NA IZBORIMA

„Mladi iseljavaju jer u kratkom roku žele poboljšati financijsku situaciju“ izjavio je nedavno aktualni premijer (N1, 16.01.20.). Početkom 2020. A. Plenković je tvrdio da je njegova stranka izgubila izbore zbog nepovoljnih demografskih trendova, jer „HDZ pobjeđuje u dijelovima Hrvatske koji su demografski u znatno lošijem stanju od onih u kojima pobjeđuje SDP“ (…) i da „su rezultati predsjedničkih izbora posljedica nepovoljnih demografskih trendova, posebice u Slavoniji“ (08.01.20, RTL.hr). Međutim ovi izbori 2020. su pokazali da je upravo HDZ osvojio dominantno najveći broj mandata u Slavoniji pa ta argumentacija ne može stajati.

Nadalje se tvrdilo  da je trend iseljavanja u Njemačku u silaznoj putanji, čak štoviše, političari su počeli govoriti o velikom povratku iseljenika.  No, prema podacima Saveznog ureda za migracije SR Njemačke potpuno je jasno da i dalje svake godine iseljava oko 50.000 Hrvata, i to pretežito mladih, a da su oni koji se vraćaju zapravo umirovljenici. Još problematičnije je da je samo prošle godine došlo 40 tisuća stranih radnika u Hrvatsku što ako se trendovi nastave mijenja kompletnu sliku ovog društva. Sljedećih godina će još rasti broj povratnika umirovljenika jer u mirovinu ulaze tzv. stari gastarbajteri iz vremena 1968. do 1972.  Ne radi se ni o kakvom povratku recentnih iseljenika, nego o umirovljeničkoj migraciji, Hrvatima koji su iselili za vrijeme tzv. „gastarbajterske ere“. Njemačka nam dakle uzima mlade a vraća stare.

V. JESU LI HRVATSKI POLITIČARI ZAPRAVO NEMOĆNI PROMIJENITI BILO ŠTO ILI NE ŽELE?

Međunarodne migracije nisu interesno neutralne i nisu slučajan društveni fenomen. Danas kao da svjedočimo strateškom pomjeranju hrvatskog naroda iz jugoistočne u srednju Europu, ili „drugoj velikoj seobi hrvatskog naroda“. Istovremeno Njemačka ispumpava radnu snagu a vraća u zemlju umirovljenike. To čini dodatno opterećenje hrvatskog zdravstvenog sustava, koji će pored manjka zdravstvenog osoblja, a uslijed većeg broja starije populacije u zemlji, početi produžavati i postojeće liste čekanja.

Što god da je, odgovora političara nema. U isto vrijeme problematika demografije i iseljavanja je i dalje zanemarena. Zar nije zapravo logično očekivati strah političara od gubitka ljudi? Pitanje zapravo ne bi trebalo nikako imati logike jer političari žive od uplata poreza, doprinosa i sličnih davanja (Šonje, 2018.). Iseljavanje poreznih obveznika znači odlazak prihoda dok dotacije koje oni šalju ni približno ne nadoknađuju gubitak koji zemlja ima od njihovog odlaska.

Ako  postoje političari kojima odgovara iseljavanje glasača, onda oni očito racionalno kalkuliraju i zaključili su da im iseljavanje nimalo ne šteti nego zapravo čak i pogoduje.  Naime, jasno je da je iseljavanje pogodovalo statistici nezaposlenih kojom se nerijetko barata u politikantske svrhe kao relevantnim pokazateljem ekonomskoga razvoja i rasta.

Ako je to zaista tako, onda bi to bilo u najmanju ruku poražavajuće za hrvatsko društvo, jer bi  današnja Hrvatska zapravo bila u istoj situaciji kao ondašnja Jugoslavija. Jer i jedna i druga nisu učinili puno da se iseljavanje spriječi.  Čini se da je političarima na „ovim prostorima“ uvijek odgovaralo „otvoriti zemlju“ i pustiti nezaposlene da odu, kako je to učinila Jugoslavija krajem 60-ih i 70-ih 20. stoljeća ili Hrvatska nakon ulaska u EU. Takva mjera kupuje socijalni mir u zemlji i smanjuje rizik unutarnjih političkih promjena zbog odlaska nezadovoljnih. A to što zemlja gubi ono najvrjednije – ljude – kao da nikoga ne zabrinjava (dovoljno).

Nedavno preminuli Ivo Banac upravo to tvrdi: „Cijeli život sam bio naivan i vjerovao da je političarima stalo da ne bude iseljavanja, (…) sada znam da se oni svjesno rješavaju kritički mislećih ljudi (…) oni se iseljavanjem rješavaju problema (…) oni (političari) žele da ne budu pod nadzorom“ (I. Banac, BHRT, 06.07.20.).

Ali osim političara, cinično je da ni zaposleni ni sindikati nisu previše uzrujani kad drugi iseljavaju, jer se na tržištu rada smanjuju pritisci na smanjenje plaća i rastu šanse za rast plaća zaposlenih (tako barem oni misle), a postojeća radna mjesta su sigurnija. Stoga zaposleni, prvenstveno oni u javnom sektoru (njih 400 tisuća) ne pritišću vlast da promijeni politike (Šonje, 2018.). To što bi takav razvoj situacije dugoročno mogao dovesti do supstitucije ovih prostora uopće se ne artikulira u mainstream javnom prostoru.

Prepustiti se fatalizmu i apatiji sigurno nije rješenje.  Popravak situacije bi mogao ići preko nametanja ovog pitanja na razini EU. Tu pak dolazimo do pitanja: Zašto u svjetlu moralne i političke panike zbog iseljavanja, hrvatski politički stroj nije proizveo pritisak na EU da se pitanje iseljavanja iz periferije EU nametne tijekom hrvatskog predsjedanja EU, što je bila izvrsna prilika.

Upravo je hrvatsko predsjedanje EU moglo ukazati na problem nemara EU prema svojoj periferiji i pražnjenju gotovo pa cijele Jugositočne Europe (studije pokazuju da je nestalo 20% radne snage iz ovih krajeva u protekla dva desetljeća). Sjećamo se da je na početku predsjedanja Hrvatske Europskom unijom baš premijer A. Plenković najavio da će pitanje demografije biti ključno pitanje hrvatskog predsjedanja. „Europska unija mora se suočiti s egzistencijalnim problemom gubitka stanovništva koji pogađa nekoliko zemalja članica“ (…) „Hrvatska i druge zemlje se bore s gubitkom stanovništva zbog niskog nataliteta i iseljavanja u prosperitetnije regije. (…) Ovo je strukturalni, gotovo egzistencijalni problem nekih nacija i mi nismo jedina među njima“, rekao je Plenković Financial Timesu (Vlada.hr, 30.12.19.). Time je službeni Zagreb zapravo najavio da će postaviti demografiju u središte svog šestomjesečnog predsjedanja EU-om. Hrvatska je svakako imala potencijala da lobira za jedno takvo pitanje te da postane leader u regiji, a osobito s imenovanjem D. Šuice kao povjerenice za demografska pitanja i Pejčinović-Burić na visokom položaju… Međutim, osim ovog spomena nije bilo više ništa.

Ipak, nije sve izgubljeno. Njemačka je preuzela predsjedanje EU-om i propuštena se prilika može nadoknaditi, u tom smislu potrebno je upozoriti Njemačku da će isušivanje periferije EU u konačnici doći i do jezgre EU, tj. pustinja koja se stvara na periferiji će zagrliti i Njemačku ubrzo.

Hrvatski politički stroj treba sada upregnuti sve snage i nametnuti pitanje nepravednosti radnih migracija unutar EU te nepostojanje zajedničkog zdravstvenog i mirovinskog sustava na razini EU – to bi mogao biti početak svih promjena, kako za Hrvatsku tako i za novu Europu.

Dakako, paralelno s tim Hrvatska mora promijeniti paradigmu u kojoj su političke stranke glavni spremnici moći u zemlji, umjesto da su to institucije. Hrvatske institucije ovakve kakve su, nisu sposobne zaštiti ni same sebe, a kamoli građane.

Jer Hrvatska je „politički zarobljena država“ (Hellman). Nigdje u postsocijalističkoj „novoj Europi“ ne postoje političke stranke koje imaju toliku moć kao u Hrvatskoj.

Stranke su glavni generator korupcije i klijentelizma u Hrvatskoj.

Tado Jurić, 07.07.2020.

doc. dr. sc. Tado Jurić, prof. I kroativ.at
Foto: kroativ.at

The post PROF. DR. SC. TADO JURIĆ: Postoje li stranke kojima odgovara iseljavanje? first appeared on KROATIV.AT.

Glavni razlog rasta broja stanovništva i dalje je imigracija, a u prošloj godini zabilježen je i pozitivni prirodni prirast jer je u 2019. godini rođeno 1566 ljudi više nego što je umrlo. “96 posto rasta stanovništva vežemo isključivo za imigracije”, – istaknuo je Tobias Thomas, generalni direktor Državnog statističkog ureda Austrije. Početkom 2020. u Austriji je živjelo ukupno 1.486.223 osoba sa stranim državljanstvom, što odgovara udjelu od oko 16,7 posto. Nešto više od polovine (778.443) potječe iz zemalja EU-a i EFTA-e, uključujući gotovo 200 tisuća Nijemaca, koji su i najbrojniji stranci u Austriji. Druga polovica, 707.780 ljudi su državljani trećih zemalja, a među njima je najviše Srba (122.115 ) i Turaka (117.707). Beč je i dalje najomiljenija destinacija svih imigranata.

Prošle godine broj Hrvata koji živi u Austriji veći je za 2.860 ljudi. U Austriji je u prošloj godini rođeno 84.952 djece, 583 manje nego prethodne godine. Ukupno je umrlo 83.386 osoba u istom razdoblju, što znači da je stopa nataliteta opet bila pozitivna.

R.P
Foto: Dan Visan I unsplash.com

The post BROJ STANOVNIKA RASTE: Austrija ima 8,9 milijuna stanovnika first appeared on KROATIV.AT.

Velika poznavateljica hrvatskog iseljeništva u video prilogu govori o poteškoćama hrvatskog iseljeništva i njegova nedovoljna vrednovanja u Hrvatskoj, koja nikako ne uvažava sve njegove znanstvene, intelektualne i ekonomske potencijale već ih se počesto sjeti samo u izbornim kampanjama.

Hoće li corona kriza pa i nedavni potres napokon promijeniti taj odnos, govori uvažena gošća između ostalog u našoj emisiji…

Kroativ

The post (VIDEO) RAZGOVOR S DR. SC. MARINOM PERIĆ KASELJ: ‘Hrvatskom iseljeništvu treba vjerovati i dati mu zasluženo mjesto koje mu pripada’ first appeared on KROATIV.AT.

Predstavnici četrdesetak hrvatskih i gradišćansko-hrvatskih udruga koje djeluju u Austriji nazočili su sastanku s novih hrvatskim veleposlanikom u Austriji – Danielom Glunčićem. Uz mnogobrojne predstavnike udruga, sastanku je nazočio i fra Josip Koren, voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču, a susret je bio podijeljen u dva dijela. U onom prvom, formalnom, predstavnici svih udruga imali su prigodu kratko predstaviti sebe i djelovanje svojih udruga. Veleposlanik se Glunčić predstavio te je govorio o ciljevima koje ima kao novi hrvatski veleposlanik u Austriji. Drugi je dio bio neformalan, u kojem su predstavnici udruga razgovarali s veleposlanikom, ali i međusobno.

– Ponajprije vas srdačno ovdje pozdravljam. U prvom dijelu ću se predstaviti, istaknuti koliko mi Vi značite – Hrvati u Austriji. Brzo ćete prepoznati da ja nisam samo diplomat koji je samo došao iz Hrvatske, nego da sam i odrastao u iseljeništvu, u Njemačkoj, tako da imam jedan poseban osjećaj prema Hrvatima koji se nalaze ne samo u Austriji nego i inozemstvu, prema Hrvatima koji su morali iz različitih razloga napustiti domovinu. Želio bih da korak po korak stvorimo jaku bazu Hrvata i gradišćanskih Hrvata, koji su već stoljećima jaka jezgra u Austriji – istaknuo je veleposlanik Glunčić u uvodnim riječima svog govora

Govoreći o zadaćama diplomacije, a misleći pritom na odnos prema udrugama, veleposlanik Glunčić je dodao da je kako je ona ne samo na neki način usmjerena držati sve na okupu, nego i da ponudi jednu platformu gdje se svi mogu međusobno upoznavati i surađivati. Kao osoba koja dolazi iz iseljene Hrvatske, veleposlanik Glunčić je dodao da je svjestan postojanje nekih trzavica i tenzija između udruga i kako se one neminovne u svakodnevnom životu, ali da je uvijek potrebno naći suglasje da se te nesuglasice i riješe.

– Studirao sam i teologiju i meni je poveznica s Crkvom jako važna, naglasio je veleposlanik.

Veleposlanik je istaknuo da je veleposlanstvo platforma kroz koju će nastojati misliti na sve. Rekao je i da veleposlanstvo ne može udrugama govoriti što će raditi, ali svakako će podržati sve one aktivnosti koje jačaju zajedništvo među Hrvatima u Austriji. Pozvao je udruge i da ne zaborave Austrijance, nego da svoje udruge otvore prema njima.

– Meni je danas važno da vas vizualiziram i da vi mene vidite. Jako mi je važno da vas mogu pozdraviti i osobito mi je drago što ste došli u ovako velikom broju. Puno vam hvala i ova će vam vrata uvijek biti otvorena. Radujem se što ste tu i uvjeren sam kako počinjemo novu eru suradnje, u interesu Hrvata u svijetu i naše domovine Hrvatske – zaključio je veleposlanik Glunčić.

kroativ.at

The post Veleposlanik Glunčić održao sastanak s predstavnicima hrvatskih i gradišćansko-hrvatskih udruga u Austriji first appeared on KROATIV.AT.