Već nekoliko dana traje prebrojavanje glasova i peripetija oko izbora za novog predsjednika SAD-a. Američki mediji CNN, NBC, Associated Press proglasili su danas Joea Bidena pobjednikom američkih predsjedničkih izbora održanih 3. studenog.

Danas je postalo poznato da je Joe Biden osvojio Pennsylvaniju, saveznu državu koja nosi 20 elektorskih glasova. Prema trenutnoj situaciji ima 284 elektorskih glasova, što mu je dovoljno za pobjedu. U američkom izbornom sustavu, koji je drugačiji od onih europskih, za pobjedu je potrebno 270 elektorskih glasova. Prema pisanju CNN-a, Biden će se večeras obratiti američkoj naciji.

Biden je tako, u jednom danu, potpuno preokrenuo Pennsylvaniju u kojoj je Trump još u četvrtak imao oko 150.000 glasova prednosti, a u nakon 65 posto prebrojanih glasova imao je prednost od čak 700 tisuća glasova. Pored, toga Biden je preokrenuo rezultat i u Georgiji.

Jučer je Biden preokrenuo i rezultat u Georgiji gdje je također prešao u vodstvo. Tamo sada vodi s oko 4000 glasova. Još uvijek se broje glasovi u Nevadi, Sjevernoj Karolini te Arizoni.

Aktualni predsjednik Donald Trump najavio je novo obraćanje javnosti, a na svom twitter profilu je objavio kako je upravo on premoćno dobio izbore. Podsjećamo, Trump je nekoliko puta proteklih dana govorio o velikoj izbornoj prijevari.

R.P
Foto: Joe Biden / Facebook.com

The post Američki mediji: Joe Biden je novi predsjednik SAD-a first appeared on KROATIV.AT.

Ishod predsjedničkih izbora u SAD-u može, ali i ne mora imati značajnije posljedice po Bosnu i Hercegovinu. Ipak, treba imati u vidu da su Sjedinjene Američke Države jedan od glavnih kreatora Daytonskog mirovnog sporazuma. Snažniji angažman američke administracije, uz racionalniji pristup u odnosu na pojedine (bivše) Visoke predstavnike i američke veleposlanike – može razriješiti bosanskohercegovački gordijski čvor.

U Bosni i Hercegovini baš kao i na prošlim izborima postoje različiti pogledi i preferencije. One su najviše uvjetovane konceptualnim sukobom na relaciji unitarizam-separatizam. Taj je sukob proizlazi iz razgradnje Daytonskog sporazuma. Njegova razgradnja temeljila se na značajnom slabljenju pozicije hrvatskog naroda u entitetu Federacija i na nasilnom prenošenju ovlasti s nižih razina na vlasti na više pomoću bonskih ovlasti Visokog predstavnika.

Bošnjačka vezanost za Demokratsku stranku

Iz bošnjačkog kuta gledanja američka administracija je moralno obvezna Bošnjacima (prema tvrdnjama Bošnjaka -kao narodu nad kojem počinjen genocid) ispraviti „nepravdu napravljenu Dejtonskim sporazumom“. To bi podrazumijevalo naknadno modeliranje Daytonskog sporazuma u njihovu korist, a u najboljem mogućem slučaju novi Ustav koji bi uredio Bosnu i Hercegovinu kao unitarnu, građansku i centraliziranu državu i koja bi kao takva bošnjačkom narodu omogućila dominaciju nad druga dva konstitutivna naroda. Unitarističke snage u BiH dobile su snažan zamah nekoliko godina nakon potpisivanja Daytona. Danas unitaristička vizija BiH sve više blijedi i bez bonskih ovlasti Visokog predstavnika prisiljena je na defenzivu.

Baš kao i na prošlim izborima, vidljiva je sklonost bošnjačke političke elite i javnosti prema Demokratskoj stranci.Ta sklonost ne treba pretjerano čuditi. Razlog tomu je to što su bošnjački političari vremenom ostvarili bolje odnose s Demokratskom strankom u SAD-u nego s Republikanskom strankom. Isto tako, bošnjački lobiji u SAD-u su u mnogo prisnijem odnosu s Demokratima. Uz to, jedan od savjetnika u kampanji Joeu Bidena je američki Bošnjak Elvir Klempić. Dotični se našao na udaru kritika jer je prije obnašao dužnost direktora Organizacije za tursko naslijeđe, a koju se povezuje s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom.

Osim toga, za vrijeme predizborne kampanje u saveznim državama Iowa i Missouri pojavili su se plakati na kojima se nalazi zajednička fotografija Joea Bidena i bošnjačkog ratnog lidera Alije Izetbegovića. Na njima se bošnjačka zajednica poziva da u tim saveznim državama da svoj glas daju Joeu Bidenu kao „dokazanom prijatelju Bosne i Hercegovine“.

Milorad Dodik uz Trumpa

Lider Srba u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik baš kao i na prethodnim predsjedničkim izborima pozvao je srpsku zajednicu u SAD-u da glasa za Donalda Trumpa. Simpatije Srba prema Trumpu proizlaze iz njegovog kritiziranja odluke tadašnjeg predsjednika Billa Clintona da bombardira Srbiju.

Krajem 2016. godine bivši britanski konzul u Banja Luci Timothy Less je za najpoznatiji svjetski magazin Foreign Affairs, koji se bavi vanjskom politikom i za koji se nerijetko tvrdi da izražava i sam stav State Departmenta (s obzirom na to da ga izdaje think-tank u kojemu sjedi veći broj najutjecajnijih bivših američkih dužnosnika), napravio podužu analizu o stanju na Balkanu. Prema njoj koncept multietničkih država je propao i shodno tome potreban je zaokret koji bi za dugoročnu posljedicu imao uspostavu etničkih zaokruženih država odnosno Velike Srbije, Velike Albanije i Velike Hrvatske.

Hrvati u BiH između unitarizma i separatizma te preferencije hrvatske zajednice u SAD-u

Za Hrvate u Bosni i Hercegovini se može reći da stoje između već navedenih krajnjih koncepcija. Politički predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini nisu se jasnije izjašnjavali po pitanju američkih predsjedničkih izbora. Za pretpostaviti je da ih svjetonazor i bošnjačka majorizacijska politika vuku na Trumpovu stranu.

Kada je u pitanju hrvatska zajednica u SAD-u vrijedi istaknuti da je najveća koncentracija Hrvata na području grada Pittsburgha koji se nalazi u saveznoj državi Pennsylvaniji. Na ovim izborima Pennsylvania sa svojih 20 elektorskih glasova će biti jedna od ključnijih saveznih država.

Prema riječima saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Stjepe Bartulice, koji je rođen u SAD-u i koji je tamo proveo određeni dio života te dobro poznaje bilo i prilike tamošnje hrvatske zajednice – većina Hrvata u SAD-u je sklonija Donaldu Trumpu i Republikanskoj stranci.

“Tresla se brda, rodio se miš”

Kako god da bude, bliža povijest je pokazala da sklonost određenog predsjedničkog kandidata prema jednoj od strana u Bosni i Hercegovini ne mora nužno imati utjecaj na službenu politiku. Službena politika države kao što su SAD-a zasigurno nije podložna korjenitim promjenama od strane jednog pojedinca. Primjerice, Joe Biden je u razdoblju od 2008. do 2016. bio potpredsjednik SAD-a i za to se vrijeme nije ništa značajno dogodilo što bi Bosnu i Hercegovinu snažnije usmjerilo prema konceptu unitarne i građanske države.

Isto tako, u prvom mandatu Trumpove administracije Milorad Dodik nije bio skinut s američke crne liste. Bosna i Hercegovina, ali i Balkan u cjelini nisu na visokoj listi prioriteta američke vanjske politike. Po tom pitanju, politika je prepuštena nižerangiranim diplomatima i američkim veleposlanicima.

Međutim, nedavno potpisani Washingtonski sporazum SAD-a sa Srbijom i Kosovom i posjet tajnika američke administracije Mikea Pompea Dubrovniku ukazuje da bi u mogućem drugom Trumpovom mandatu možda moglo doći do promjena po tom pitanju.

Foto: Brandon Mowinkel / unsplash.com

The post Izbori u SAD-u: Mogu li ‘američki Hrvati’ utjecati na rezulate izbora i posljedice po BiH first appeared on KROATIV.AT.

Trendovi sugeriraju na veći odaziv u odnosu na predsjedničke izbore prije četiri godine. Pojedine analize pokazuju da broj birača izašlih na izbore mogao čak premašiti brojku od 150 milijuna ljudi.

Način izbora predsjednika u Sjedinjenim Američkim Državama

Predsjednik SAD-a ne bira se većinom glasova osvojenih na nacionalnoj razini. Pobjednik izbora je onaj kandidat koji osvoji većinu u takozvanom izbornom kolegiju. Izborni kolegij sastoji se od 538 elektora. Oni su raspodijeljeni po saveznim državama prema principu degresivne proporcionalnosti. To podrazumijeva da svaka savezna država ima minimalno tri elektorska glasa, a preostalih 385 elektora dodjeljuje se svakoj saveznoj državi razmjerno njenom udjelu u ukupnoj populaciji SAD-a. Tako primjerice najmnogoljudnija savezna država Kalifornija daje 55 elektora, Texas 38, Arizona 11, Hawaii 3 itd. Iznimke su savezne države Maine i Nebraska. Tamo su nekoliko elektorskih glasova razdijeljeni na kongresne distrikte. Elektori su dužni glasovati shodno izbornoj volji biračkog tijela u određenoj saveznoj državi. Predsjednikom SAD-a postaje kandidat koji dobije minimalno 270 elektorskih glasova.

Ovakav način izbora predsjednika ima prednost u tome što kandidatima otvara mogućnost da svoju energiju,novac i vrijeme ulažu u one savezne države u kojima se očekuje neizvjestan ishod. Savezne države koje će presuditi pobjednika su: Florida, Sjeverna Karolina, Pennsylvania, Michigan, Wisconsin i Arizona. S druge pak strane, može doći do toga da pobjednik izbornog koledža nije istodobno pobjednik na nacionalnoj razini odnosno zbira glasova iz svih saveznih država. To se dosad dogodilo samo dvaput: George Bush (izbori 2000.) i Donald Trump (izbori 2016.)

Na prošlim izborima Trump je odnio pobjedu s osvojenih 306 elektorskih glasova nasuprot Clintonovih 232. Posebnost njegove pobjede ogleda se u tijesnoj prednosti koju je ostvario u saveznim državama Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu. Zadnji republikanski kandidat koji je odnio pobjedu u tim trima državama istodobno bio je Ronald Reagan davne 1984. godine. Zadnjih nekoliko izbornih ciklusa te tri države su bile solidne utvrde kandidata Demokratske stranke. Razlog promjene na izborima 2016. je ležao u Trumpovom uspješnom pridobivanju značajnog djela bijele radničke klase primamljujućom ekonomskom porukom i odbojnošću koje je to biračko tijelo imalo prema Hillary Clinton.

Trumpova pobjednička strategija i važnost Floride

I na ovim izborima će savezne države Pennsylvania, Michigan i Wisconsin igrati ključnu ulogu. Trump, međutim, ne mora pobijediti u sve tri države. On također svoje resurse može usmjeriti u one savezne države u kojima je Hillary Clinton ostvarila minimalnu prednost na prošlim izborima (Nevada,New Hampshire, Maine i Minnesota) – što i čini. Neovisno od toga, neophodne su mu pobjede u Ohiju i Floridi. Za saveznu državu Ohio je karakteristično da dosad nijedan Republikanac nije postao predsjednikom, a da nije pobijedio u ovoj saveznoj državi. Na prošlim izborima Trump je odnio pobjedu s devet posto razlike. Prema anketama očekuje se isti ishod, ali možda s nešto manjom razlikom u odnosu prije četiri godine.

Što se tiče Floride, ona je već nekoliko zadnjih izbornih ciklusa tradicionalno jedna od najvećih izbornih bojišnica dvaju tabora. Američkoj, ali i svjetskoj javnosti ta je savezna država privukla pozornost na izborima 2000. Naime, pojedine američke TV kuće proglasile su Al Gorea pobjednikom izborima u Floridi i time novim predsjednikom. Na kraju se ispostavilo da je George Bush ostvario prednost od samo 537 glasova razlike. Riječ je o saveznoj državi s oko 21 milijuna stanovnika. Nosi čak 29 elektorskih glasova. Rasna struktura je heterogena, a čine je oko 60 posto bijelaca, Latinoamerikanca ima oko 20 posto, a Afroamerikanci imaju oko 15 posto.

Značajan udio među floridskim Latinoamerikancima čini kubanska zajednica. Većina njih su protivnici Castrovog socijalizma u Kubi. Trumpova antisocijalistička poruka jako je dobro primljena kod njih. Visok odaziv kubanske zajednice, a pogotovo u Miami Dade Countyju (jedan od najmnogoljudnijih okruga u Floridi) predstavljat će dobar znak za Trumpa. Time će se ujedno i nadomjestiti mogući gubitci među bjelačkim umirovljenicima.

Bidenova pobjednička strategija

Pod pretpostavkom da pobjedi u državama u kojima je Hillary Clinton pobijedila prije četiri godine, Joeu Bidenu na raspolaganju stoje dva pobjednička puta. Jedan je povratiti prevagu među bijelom radničkom klasom u saveznim državama Wisconsin, Pennsylvania i Michigan. Drugi je poraditi na boljem odzivu Afroamerikanaca, Latinoamerikanaca i drugih manjina u južnijim saveznim država kao što su Arizona, Florida, Georgia i Sjeverna Karolina. Hoće li to uspjeti – vidjet ćemo početkom idućeg tjedna.

Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama nisu izbori samo za predsjednika te države, nego su na neki način, u svom umanjenom obliku i izbori između dva pogleda na svijet. To je posebno vidiljivo na ovogodišnjim izborima. Trump ili Biden? Republikanci ili Demokrati? Konzervativizam ili progresivizam? Razlike su velike, a svijet sa velikim zanimanjem čeka 3. studenti.

Foto: History in HD / unsplash.com

The post Izbori u SAD-u: Trump ili Biden – ključne savezne države first appeared on KROATIV.AT.

Nekoliko dana prije same debate u američkoj javnosti dominirala su međusobna prozivanja, a glasniji je bio Trump, odnosno njegov tim. Trump je prvo pozvao Bidena na testove na droge, pa ga je potom prozvao da planira koristiti skrivene “bubice” kako bi tijekom cijele debate bio u kontaktu s timom koji bi ga u debati “brifirao”. To je u javnosti izazvalo reakcije. “Sleepy Joe” kako ga kolokvijalno nazivaju pristaše druge strane, prema tumačenju Trumpa uopće nije kadra voditi američku politiku. Biden i Demokrati Trumpu zamjeraju puno stvari, nerijetko ga nazivajući rasistom, seksistom, supermacistom itd. Jasno je da je predsjednička kampanja ponovno duboko podijelila već ionako podijeljenu američku javnost.

Debata bez sadržaja

Predsjednička debata dvaju kandidata ostala je lišena bilo kakvog kvalitetnog sadržaja pa njihovim vizijama SAD-a u sljedeće četiri godine nismo saznali puno. Prema američkim stručnjacima, i onim koji su naklonjeniji Republikancima, i onim koji su naklonjeniji Demokratima, ovo je bila jedna od najgorih predsjedničkih debata u povijesti.

Sunovrat je to američkih demokratskih standarda, a tome su kumovali i Donald Trump (većim dijelom) i bivši potpredsjednik Joe Biden koji je ponovno izgledao usporeno i nezainteresirano. Prepustio je Trumpu da na svoj način dominira debatom čime je sebi stavio u podređen položaj. Svoju temeljnu sliku o pristojnom i demokratskom lideru srušio je onog trenutka kad je Trumpu rekao da “ušuti” odnosno onda kad ga je prozvao klaunom.

Trump je pak od samog početka zauzeo agresivan stav, ne poštujući sama pravila debate, niti pravila uljudnosti. To je odmah na početku iz takta izbacilo voditelja Christophera Wallacea koji je izgubio moć da vodi suvislu debatu zbog čega su i izostali odgovori na ključna pitanja.

Trump je neprestano pričao, vikao te prekidao i Wallacea i Bidena. Je li to bio dio Trumpove taktike ili je to dio njegovog folklora pitanje je za stručnjake. U prvoj debati Trump je još jednom pokazao da ne mari za protokole i pravila. Trump jednako kao i Biden nije ponudio ništa od konkretnih politika. Akutalni predsjednik pak nije propustio naglasiti da je u svojih 46 mjeseci bavljenja politikom napravio ipak više nego što je Biden napravio u svojoj 47-godišnjoj političkoj karijeri.

Debata koja neće ništa značajno promijeniti

Bila je to prva u nizu od tri debate na kojima bi trebali sudjelovati Trump i Biden. Zašto je prva debata izgledala onako kako je izgledala? Zbog očekivanja. Ni Trump ni Biden nisu htjeli razočarati svoju glasačku bazu. Zbog toga je Trump bio posebno agresivan jer je pred svoje birače stavio postavio očekivanja da će “lagano razbiti” “Sleepy Joe-a” kako ga je nerijetko nazivao. Biden je pak bio pod pritiskom da mora dokazati da je uopće u stanju voditi američku naciju i dostojno predstavljati Demokrate. Jesu li u tome uspjeli? Polovično jesu. I jedan i drugi. Bila je to debata koja ostavlja pregršt otvorenih pitanja, koja baca sjenu na američku demokraciju, ali opet i debata koja ni jednom ni drugom nije donijela previše negativnih bodova kod svog biračkog tijela.

Nekoliko zanimljivih stvari ipak treba izdvojiti. Trump je bio pretjerano agresivan i glasan, vjerojatno iščekivajući da će pored Bidena protiv njega biti i voditelj Wallace. Mišljenja sam, koliko god Trump ekscentričan (u najmanju ruku) bio, njegova taktika je bila da što snažnije pritisne Joe Bidena te ga s namjerom prekida da bi dobio Bidenovu reakciju te da bi ga izbacio iz takta. Zbog toga Biden nije imao konkretnih odgovora na nekoliko pitanja, poput umiješanosti svog sina, o tome je li ga podržavaju snage reda, o tome tko vlada gradovima gdje su izbili nasilni protesti itd. Na drugu stranu, Biden je nekoliko puta odudarao od tipičnih “Demokratskih” načela, zagovaravajući statove koji možda i nisu popularni kod demokratske baze. Trump je pak propustio priliku da se distancira od nekoliko ekstremnih skupina, te je u nekoliko navrata imao i smiješne tvrdnje. Njegova potreba da dominira debatom ga je u nekoliko navrata prikazala preagresivnim što je išlo na ruku Bidenu koji je djelovao koherentnije i staloženije.

Neki suvisao zaključak prve debate teško je dati, no i jedan i drugi su donekle opravdali očekivanja svoje baze. Postavlja se pitanje i koliko same debate imaju smisla jer one zapravo neće natjerati snažnu bazu oba kandidata da promijeni svoje mišljenje. Gledano iz ugla političkih procesa, debata dva predsjednička kandidata najjače demokracije i sile na svijetu – sramotna je. Prethodne rezultate oba kandidata trebamo uvažiti, o njima se mora i treba raspravljati, n opći dojam je da Amerika može i mora puno bolje. Bez obzira koji od dva tabora favorizirate.

Robert Pandža
Foto: heavy / ilustracija

The post TRUMP VS BIDEN: (Ne)demokratski show dva loša kandidata first appeared on KROATIV.AT.