Posljednji podatci Gospodarske komore (WKÖ) pokazali su kako su hotelijeri i ugostitelji zabilježili 61,1 posto manje prometa za vrijeme korona krize nego u istom periodu prošle godine.

Vlasnik restorana „Enrico Panigl“ (Schönlaterngasse 11, 1010) Toni Buzančić izjavio je u seriji članaka o situaciji ugostitelja u Beču za dnevni list „Standard“ kako već dugo više nije kao što je nekada bilo. Lozančić je 1984. godine radio u restoranu „Stella di Mare“ te od 1987. do 1995. godine u poznatom „Kaffee Alt Wien“. Već 25 godina radi u Paniglu, a nekoliko godina je i vlasnik restorana.

„Prije 25 godina moj je lokal pred kraj radnog vremena pucao od ljudi i to oko četiri sata poslije ponoći. Ta su vremena prošla. Nedostaje li mi to? Naravno, itekako! Sve je prije bilo bolje – udobnije, ljepše, cijela atmosfera je bila drugačija, bilo je više snage kod ljudi, koji su trošili više novca“, rekao je Buzančić, koji je vlasnik restorana zajedno sa svojom suprugom Sanjom. Na pitanje zašto je sve drugačije, smatra da je očigledno riječ o smjeni generacija:

„Meni dolazi mnogo mladih ljudi i oni se ponašaju drugačije. Ne ostaju više do četiri ujutro. Gledaju na svoje mobitele umjesto na druge ljude. Bože, kako se prije ‘flertalo’ međusobno! Kako bih samo volio doživjeti još jednu noć kao u 90-tim godinama. I zabrana pušenja je uradila svoje. Pušači su gosti koji su udobni, konzumiraju i pričaju“.

Buzančić je izjavio kako mu pomoć države od 500 eura od apsolutno ništa ne može pomoći: „Za vrijeme zabrane kretanja po prvi puta sam dva mjeseca bio bez posla“. Politiku ne želi komentirati jer ju smatra „kazališnim komadom“, a što se ugostiteljstva općenito tiče, smatra da postoji jednostavno previše lokala: „Jedan otvori, drugi zatvori, ljudi to ni ne primjete. Postalo je normalno. Tu vidim nezdrav i vrlo inflacijski razvoj za ugostiteljstvo“.

Vlasnica bečke kavane Cafe „Amacord“ (Rechte Wienzeile 15, 1040) Dieta Eder izjavila je kako je njena kavana bila jedna od najzadimljenijih kavana u cijelom Beču. Kad je došla zabrana pušenja, došlo je do velikih minusa u prometu, ističe Eder. Ipak, Eder ne vjeruje da bi lokal pretvorila u pušački, ukoliko bi došlo do ponovne dozvole pušenja u ugostiteljstvu. Poslije zabrane kretanja poslovali su upola lošije u odnosu na isto razdoblje prošle godine. No, ljeto bilo dosta jače nego prošlih godina.

„Kada sam otvorila lokal prije 33 godine, područje oko Naschmarkta se smatralo pomalo lošim. Savjetovano mi je da ovdje ne otvaram lokal, jer je bilo sve samo ne ‘šik’. Meni se ipak dopadalo. Tada je bilo puno manje ponude, što se broja i vrsta lokala tiče, pa je tako i konkurencija bila manja. Mi smo na početku bili lokal koji je imao puno intimniju, skoro obiteljsku i opuštenu atmosferu.“

Prije su ljudi prema riječima Eder češće „znali pretjerati i mnogo više se pilo. Možda je to zbog toga što su ljudi postali mirniji, pogotovo mladi. Ipak nije ni pametno svaki dan se opijati“.

Vlasnik jednog od najpoznatijih ugostiteljskih objekata „Zum Schwarzen Kameel“ (Bognergasse 5, 1010) Peter Friese je izjavio kako si ugostitelji trenutno ne smiju dopustiti nikakve greške. Prema Friesenu ugostitelji sada moraju puno više razmišljati i vagati između odluka. Njegova iskustva su potpuno drukčija od Lozančića i Eder:

„Radim od 1977. godine u Kameelu, kasnije sam ga preuzeo od svojih roditelja. Ne gledam nostalgično na prošlo vrijeme, jer je bilo sve samo ne bolje. To vrijeme je bilo dosta siromašnije, sve se moralo popravljati i ništa se nije moglo kupiti novo. Novac jednostavno nije bio tu, pogotovo kad se pogleda koliko je aparat za kavu koštao tada i danas“.

Friese smatra kako je za vrijeme korona krize svima postalo jasnije kako se u gradu ne događa puno kada nema ugostiteljstva. „Optimističan sam, iako rujanske brojke ne smijem usporediti s brojkama iz 2019. godine. Naravno da nam nedostaju turisti i ljudi koji rade od kuće“. Posebno smatra da se grad mora posvetiti kvalitetnom turizmu:

„To se odnosi na međunarodne luksuzne korporacije. Torbici od 5.000 eura se daje veći značaj neko ‘maloj smeđoj’ u Kameelu. PDV se vraća, a torbica dolazi Bog zna odakle i ne oporezuje se sigurno u Austriji. Ovdje se treba upitati što se može učiniti bez isključivanja ljudi. Turisti koji u jednom danu posjete Prag, Beč i Budimpeštu sigurno nisu dobra opcija“

Antonio Šećerović
Foto: Ilustracija – Kamil S. | unsplash

The post POZNATI BEČKI UGOSTITELJI: Već dugo nije kao što je nekad bilo first appeared on KROATIV.AT.