Svjetski mediji raspravljaju o brisanju Donalda Trumpa sa društvene mreže twitter, ali i o sve češćem cenzuriranju na društvenim mrežama. Marija Selak Raspudić napisala je na svome Facebook profilu što misli o svemu tome, a njen post je jako brzo postao popularan. Prenosimo ga u cijelosti.

Smijem li na Facebooku reći da se ne slažem s Facebookovom cenzurom? (ili „Kako te ‘kadija i tuži i sudi’ u virtualnoj ‘demokraciji’“)

Proteklih dana svjedočili smo nasilnim ispadima u Americi koji su za svaku osudu i koji su ozbiljno narušili povjerenje u demokraciju na globalnoj razini. Dok neki govore o njezinom kraju, drugi će reći da ona nikada u pravom smislu nije ni zaživjela jer je prečesto služila tek kao „izvozni proizvod“ koji prikriva mnogo prizemnije, financijske, interese velesila koje su trenirale svoje oružane snage u „trećem“ svijetu. 

No, unatoč njezinoj nepostojanosti, jedno od njezinih najvećih, stvarnih ili prividnih, postignuća svakako je sloboda govora. A u ovim gustim i teškim vremenima upravo je ona najvažnije, istodobno i najkrhkije, dijete demokracije za čije se očuvanje svi moramo boriti.

U tom smislu, što god mislili o Trumpovu predsjedanju i njegovoj posrednoj vezi s napadima na Američki kongres, o čemu će konačni pravorijek dati za to nadležne institucije, Facebookova i Twitterova cenzura, točnije trajno brisanje njegovog profila povodom nedavnih događaja, nešto je nad čime se svi trebamo duboko zamisliti.
No u stvarnosti se događa suprotno – većina dežurnih komentatora i političara tu je temu zasad preskočila. Boje li se i oni cenzure društvenih mreža koja bi ih mogla koštati njihovog dragocjenog rejtinga?

Premda je nesporno da se napadi nisu smjeli dogoditi, događaji koji su uslijedili nakon njihove tragične kulminacije otvorili su pitanje na kome je da sankcionira počinitelje koji su za njih odgovorni. 
Na tom tragu, nakon što je trajno uklonjen Trumpov profil s brojnih društvenih mreža, osnovna dilema jasnije nego ikada postaje: „Jesu li Facebook i Twitter kao najpoznatije među njima samo neutralne platforme ili mediji koji dirigiraju i uređuju političke poruke?“. 

Ako su potonje, imaju li njihovi korisnici pravo znati za koju su se političku opciju njihovom uporabom opredijelili? Također, ako su se zaista prihvatili ove druge, nezahvalne uloge, onda očekujemo dosljednost pa da cenzuriraju svakog njihovog korisnika u svakom kutku svijeta koji „potiče na nasije“. Ili u klasičnoj imperijalnoj svijesti nasilje u Americi zaslužuje hitnu intervenciju dok je ono u Etiopiji nevažno? 

Drugo je pak pitanje kakva je danas uloga, ali i moć, klasičnih institucija. Hoće li Trump biti tužen zbog poticanja na mržnju? Ako to neće ići normalnim institucionalnim putem unutar postojećeg zakonodavnog okvira koji se stoljećima gradio i nadograđivao, kada su točno funkciju institucija preuzeli Facebookovi i Twitterovi vlasnici kojima je očito (samo)dodijeljena uloga sudaca i čuvara ćudoređa? 

Također, ne sjećamo se takve ažurnosti dok su društvene mreže još uvijek skupljale svoje korisnike. Kada je to još služilo procvatu biznisa, virtualni moralni policajci spavali su zimski san. 
Ako će pak Trump doista biti procesuiran, pretpostavimo i sudski pravomoćno osuđen, zar mu neće biti određena primjerena kazna nakon čijeg će plaćanja ili odležavanja biti rehabilitiran u društvo? 
Za razliku od sudske, presuda društvenih mreža je „doživotna“ odnosno – smrt na društvenim mrežama i za grijehe koji inače nisu za smrtnu kaznu tako gdje se ona uopće još primjenjuje.

Ova pitanja imaju osobitu težinu ako uzmemo u obzir da je naše postojanje sada više nego ikada, zbog pandemijskih mjera, svedeno upravo na obitavanje u virtualnom prostoru društvenih mreža.
Pretjerana uporaba društvenih mreža ima negativne posljedice po našu stvarnu socijalizaciju, razumijevanje informacija, ali i fizičko i mentalno zdravlje zbog čega je predmet sve češćih kritika. Osnovni argument kojim se one brane neslućene su mogućnosti povezivanja i prostor slobode koji omogućuju. To je ujedno i razlog njihove popularnosti. 
Sada kada ta sloboda polako postaje stvar prošlosti, hoće li to značiti i njihov pad ili ćemo poslušno zakoračiti prema totalitarnom društvu čiji se obrisi počinju nazirati?
Slobode uistinu nema bez odgovornosti, ali ta odgovornost nije Zuckerbergova ili Dorseyjeva već naša vlastita jer ljudi nisu samo ovce kojima se može upravljati, nego i razumna i moralna bića koja su u stanju samostalno odlučivati. 

A čak i kada su u krivu, to je njihovo demokratsko pravo. Kada njihove pogrešne odluke imaju i društvene posljedice dužnost je službenih institucija, a ne pitanje ukusa moćnih pojedinaca, da ih primjereno sankcioniraju. 
Stoga vlasnici najpopularniji društvenih mreža ovakvim postupanjem ne svjedoče demokraciju u koju se tako vole kleti i u čije ime ograničavaju Trumpovu slobodu govora, nego, upravo suprotno, ide na ruku Trumpovim pristašama koji rastu na krilima cenzure „fake media“. 

Stoga, kada dođe do nove eskalacije nasilja, u koga onda treba uprijeti prstom?

• Austrija: Od ponedjeljka sunčano i do 32 °C
• Austrija: Policija objavila podatke – Srbi i Sirijci među osumnjičenima za napade na žene
• Austrija razmatra ukidanje popularnog bonusa
• Austrija: Uvodi se bonus za gorivo zaposlenima
• Austrijski navijači napali Hrvate na autocesti i ukrali 28 000 eura

The post Selak Raspudić: Svi se trebamo duboko zamisliti first appeared on KROATIV.AT.

Austrija je u posljednja 24 sata zabilježila nešto više od 4 tisuće novozaraženih, što je potvrdilo blagi pad trenda novozaraženih. Pozitivna je i činjenica da je reprodukcijski broj ponovno ispod 1, pa građani Austrije s dozom optimizma dočekuju božićno vrijeme. Prvi čovjek austrijske vlade, kancelar Sebastian Kurz dosta je oprezniji te pomalo prigušuje nade o snažnijem ublažavanju trenutnih mjera.

U intervju za austrijski Kleine Zeitung, austrijski kancelar Sebastian Kurz ističe da će građani Austrije još neko vrijeme morati nositi s masovnim ograničenjima. “Morat ćemo živjeti s daljnjim ograničenjima i nakon 7. prosinca. U svakom slučaju neće biti brzopletih koraka otvaranja. Svi moraju biti svjesni da ćemo tjednima i mjesecima morati živjeti s određenim ograničenjima”, pojasnio je Kurz.

Prvi čovjek austrijske vlade naglasio je da vlasti žele poduzeti pažljive korake otvaranja, a prvo bi se trebale otvoriti trgovine i škole, od 7. prosinca. Prema njegovim riječima, masovna testiranja dobra su prilika u borbi protiv koronavirusa. Masovno testiranje koristi lokaliziranju procesa infekcije da daljnjem sprječavanju istih.

Kurz je u intervju najavio da će austrijska vlada u srijedu predstaviti daljnje planove vezane za skijašku sezonu. Prema njegovim riječima rasprava o zimskom odmoru mora se voditi na “diferenciraniji način”. Austrijske vlasti žele omogućiti više sporta “u doglednoj budućnosti”, posebno ako se sportske aktivnosti odvijaju na otvorenom i na individualan način.

U intervju za Kleine Zeitung, lider Austrije još je jednom ponovio da je on osobno bio za nametanje strožih mjera još i ranije, ali da su u tom trenutku postojali otpori nekih stranaka i pokrajinskih predsjednika koji su tvrdili da stanovništvo neće podržati mjere.

R.P
Foto: Sebastian Kurz / twitter.com

The post Kurz: Nećemo ići u brzopleto ‘otvaranje’ nakon 7. prosinca first appeared on KROATIV.AT.