Dana 18. kolovoza 1830. godine rođen je car Franjo Josip I., vladar Austrougarske Monarhije. Rodio se u znamenitom dvorcu Schönbrunn pokraj Beča, u kojem je boravila već i znamenita carica Marija Terezija, njegova prabaka. Zanimljivo je da se u nekim dijelovima Srednje Europe još i danas održavaju festivali koji se poklapaju s datumom rođendana Franje Josipa I. (18. kolovoza).

Franju Josipa I. rodila je nadvojvotkinja Sofija, koja je podrijetlom bila bavarska princeza. Ona je imala velik utjecaj na odgoj svoga sina, koji je već od rane dobi bio predodređen za vladarsku ulogu. Nadvojvotkinja Sofija bila je poznata kao Maman, prema francuskom obliku njene majčinske uloge. Za vrijeme školovanja Franjo Josip naučio je češki, francuski, mađarski i talijanski jezik. Dobiva i vojnog učitelja grofa Coroninija koji ga poučava vrlinama vojne discipline i drugim pozitivnim vojničkim vrijednostima. Naučeno Franjo Josip pokazuje u bitci za Santa Luciju u Italiji u svibnju 1848. i impresionira maršala Radetzkog.

Dakako, Franjo Josip I. bio je ujedno i kralj Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, a posjedovao je i mnogo drugih vladarskih titula. Primjerice, oslovljavan je, između ostaloga, kao kralj Jeruzalema i Ilirije, vojvoda od Auschwitza, Dubrovnika i Zadra te kao veliki knez Transilvanije (Erdelja).

R.P I povijest.hr

The post NA DANAŠNJI DAN: Rođen car Franjo Josip I. first appeared on KROATIV.AT.

Međutim nije sve krenulo onako kako smo zamislili. Engleska je vrlo rano stigla do vodstva. Već u petoj minuti Trippier je sjajno izveo slobodni udarac i pogodio Subašićeve rašlje za 1:0.Hrvatska do poluvremena pokušala zaprijetiti tek dalekometnim pokušajima Perišića i Rebića, dok su Englezi imali vrlo izgledne šanse Kanea i Lingarda, a ni početkom nastavka nisu dopuštali da se razvije igra Vatrenih.

Ipak, u 68. minuti Vrsaljko je uspio ubaciti za Perišića, koji uspijeva reagirati ispred svog čuvara i pogurnuti loptu u mrežu za izjednačenje. Taj je pogodak dao krila Dalićevim izabranicima, koji su preuzeli kontrolu, imali vratnicu Perišića, prigode Mandžukića i još jednom Perišića, no naposljetku se otišlo u još jedne produžetke, treće zaredom.

Nakon što je Vrsaljko uspio izbaciti Stonesov udarac glavom s gol-crte, a Pickford obraniti pokušaj Mandžukića iz blizine, dogodio se odlučujući trenutak. Perišić je u 109. minuti jednu odbijenu loptu glavom spustio prema Mandžukiću, koji rutinski matira engleskog vratara i donosi Hrvatskoj pobjedu (2:1).

R.P
Foto: HNS

The post NA DANAŠNJI DAN: Hrvatska izborila finale Svjetskog prvenstva first appeared on KROATIV.AT.

Prvi upravitelj američke zone bio je general Mark Clark, koji je prethodno bio zapovjednik američkih snaga na bojištu u Italiji (prvi je ušao u Rim nakon odlaska Nijemaca). Prvi upravitelj britanske zone u Austriji bio je general Sir Richard McCreery, a francuske general Marie Émile Antoine Béthouart. U sovjetskoj je zoni prvi upravitelj bio poznati maršal Sovjetskog Saveza Ivan Stjepanovič Konjev, koji je kasnije postao i vrhovnim zapovjednikom snaga Varšavskog pakta. Grad Beč također je podijeljen na četiri zone, s time da je uže središte grada bilo pod rotacijskom upravom svih četiriju sila.

R.P I povijest.hr
Foto: wikimedia

The post POVIJEST (Na današnji dan): Podjela Austrije na četiri okupacijske zone first appeared on KROATIV.AT.

Njegova opera Ljubav i zloa praizvedena je 1846. što je izazvalo veliko oduševljenje među hrvatskim rodoljubima. Treba spomenuti da Zagreb u to vrijeme nije imao ni stalnog profesionalnog orkestra, a kamoli opernog ansambla. Nakon tog uspjeha Lisinski, uz donaciju iliraca, odlazi na usavršavanje u Prag gdje sklada niz djela: Večer, Bellona, najveći dio opere Porin i druge.

U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju.

U Hrvatskoj Lisinski zatiče promijenjene društvene prilike, budući da je ilirski entuzijazam splasnuo pod Bachovim apsolutizmom. Spriječen u pokušaju da se namjesti kao nastavnik u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, obavljao je dužnosti besplatnoga nadzornika školskih učionica i druge administrativne poslove. Neshvaćen, razočaran i obeshrabren Lisinski dovršava Porina nakon čegase zaklinje da više nikada neće skladati.

Ipak, neposredno prije smrti sklada ofertorij Cum invocarem kao svojevrsni vlastiti rekvijem.

Vatroslav Lisinski preminuo je u Zagrebu 1854. sa nepunih 35 godina. U svom kratkom životu skladao je ukupno 145 skladbi. Praizvedba njegove najpoznatije opere Porin bila je tek 1897., 43. godine nakon njegove smrti.

kroativ.at I povijest.hr
Foto:

The post NA DANAŠNJI DAN: Vatroslav Lisinski – skladatelj prve hrvatske opere (1819.) first appeared on KROATIV.AT.

Hrvatski zastupnik dr. Ivan Pernar viknuo je Račiću i srpskim radikalima: “Opljačkali ste begove!”. Puniša Račić na to se razljutio i i tražio od predsjedavajućeg Ninka Perića da kazni Pernara. “Kazni ili ću ja njega da kaznim”, zaprijetio je Račić. Predsjedavajući je na to prekinuo sjednicu. Tada je Puniša Račić izvadio iz džepa revolver. Dva Srbina pokušala su ga spriječiti da puca, no on ih je odgurnuo. Račić je prvo pucao u dr. Ivana Pernara, pogodivši ga s dva metka. Zatim je pokušao naciljati Svetozara Pribičevića (Radićevog srpskog saveznika u skupštini), no ovaj se uspio skloniti. Metak koji je Račić ispalio na Pribičevića pogodio je hrvatskog zastupnika Đuru Basaričeka, koji je poginuo. Sljedeći metak ispucao je Račić u Stjepana Radića koji je sjedio u prvoj klupi.

Na to je Stjepanov nećak Pavle Radić potrčao na Račića, na što je ovaj povikao: “Ha! Baš tebe trebam!” i ubio ga metkom. Na kraju je Račić pucao i u hrvatskog zastupnika Ivana Granđu, a zatim mirno izašao na ulicu. Sve u svemu, Đuro Basariček i Pavle Radić ubijeni su, Stjepan Radić dobio je smrtnu ranu od koje je umro mjesec i pol kasnije, a Ivan Granđa i Ivan Pernar sačuvali su život, ali su ranjeni. Puniša Račić uhićen je i osuđen na 20 godina zatvora. Upravitelj zatvora ustupio mu je čitav prvi kat svoje vile koja je bila izvan kruga zatvora. Imao je tri kažnjenika kao osobnu poslugu. Umro je tek 1944. godine, kad su ga partizani po ulasku u Beograd strijeljali.

R.P I povijest.hr
Foto: wikipedia

The post NA DANAŠNJI DAN: Atentat na Stjepana Radića first appeared on KROATIV.AT.

Poljski kralj Jan III. Sobjeski, poznat kao spasitelj Beča od osmanske opsade, umro je 17. lipnja 1696. godine. Naime, 1683. godine Jan III. Sobjeski, došavši u pomoć opsjednutom Beču, razbio je osmanske snage koje je predvodio veliki vezir Kara Mustafa. Time je dokinut posljednji pokušaj Osmanlija oko osvajanja habsburške prijestolnice. Na pobjedi je poljskom kralju čestitao čak i papa, a u čast Sobjeskog nazvano je i jedno zviježđe na nebu – Scutum Sobiescianum (hrv. Štit Sobjeskog). U međuvremenu je ime tog zviježđa skraćeno samo u Štit (lat. Scutum).

Kralj Jan III. Sobjeski bio je potomak poljske plemićke obitelji. Zanimljivo je da je zapravo rođen na području današnje Ukrajine, u dvorcu Olesko, koji je tada pripadao Poljskoj. Ta je država u njegovo doba bila izborna monarhija, u kojoj je parlament imao pravo birati kralja. Tako je on izabran za kralja 1674. godine, u vrijeme kad je Poljska bila površinom i stanovništvom velika država, ali s mnogo unutarnjih problema.

Sobjeski se oženio Francuskinjom imena Marie Casimire Louise de La Grange d’Arquien. Ona mu je rodila čak 14-ero djece, od kojih nisu sva preživjela djetinjstvo. Najstariji njihov sin zvao se Jakov Sobjeski i također je pokušao biti izabran za poljskog kraja. Jakovova kći Marija Klementina Sobjeska postala je majka posljednjih pripadnika britanske dinastije Stuart (jakobitski pretendenti na britansko prijestolje). Naime, ona se udala za Jamesa Francisa Edwarda Stuarta, poznatog i pod nadimkom Stari pretendent (engl. The Old Pretender).

Jan III. Sobjeski umro je na današnji dan u dvorcu Wilanów pokraj Varšave (taj su dvorac neki nazvali i poljskim Versailesom). Kralj Jan III. Sobjeski i danas u Poljskoj ima visok status, kao svojevrsni nacionalni junak.

R.P I Povijest.hr
Foto: Andrew Anderson – bitka za Beč

The post NA DANAŠNJI DAN: Poljski kralj koji je spasio Beč od Turaka – 1696. first appeared on KROATIV.AT.

Kongres je s radom započeo još u rujnu 1814. nakon Napoleonovog izgnanstva na otok Elbu, a nastavljen je i nakon njegovog ponovnog preuzimanja vlasti u Francuskoj. Konačni dokument Kongresa potpisan je devet dana prije konačnog Napoleonova poraza u bitki kod Waterlooa. Glavna zadaća Kongresa bila je povratak europskoga predrevolucionarnog poretka, uklanjanje posljedica Francuske revolucije i Napoleonovih osvajanja te osiguranje mira pod vodstvom velikih sila.

Završnim dokumentom Acte Final dogovorene su mnogobrojne teritorijalne promjene. Tako je Rusija dobila najveći dio Varšavskog vojvodstva, a Pruska poznanjsko Veliko Vojvodstvo, pokrajine Saska, Švedsko pomorje, vestfalsko i rajnsko područje. Nadalje, Nizozemska i Belgija spojene su u jedinstvenu državu pod dinastijom Orange, a Velika Britanija zadržala je pod svojom vlašću Helgoland, Ceylon, Kapland i Maltu te otok Mauritius dok je Njemačka oblikovana kao labava konfederacija sastavljena od 34 države i 4 grada na čelu s Austrijom (ali bez Pruske).

Austrija je, pak, dobila Tirol, Vorarlberg, Lombardiju i Veneciju čime je ostvarila prevlast u Italiji. Uz to vraćena su joj hrvatska i slovenska područja koja je bila prisiljena predati Francuzima, a priključen joj je i teritorij bivše Dubrovačke Republike.

R.P I povijest.hr
Foto: wikipedia

The post NA DANAŠNJI DAN: Zaključen Bečki kongres first appeared on KROATIV.AT.

Porsche 356 nije dizajnirao Ferdinand Porsche, slavni konstruktor Volkswagena Bube, nego njegov sin Ferry Porsche (punim imenom Ferdinand Anton Ernst Porsche), s Austrijancem Erwinom Komendom. Ferryjeva je kompanija nosila naziv Porsche Konstruktionen GmbH i bila je registrirana u Austriji, dok je očeva tvrtka, znatno starija, nosila naziv Dr. Ing. h. c. F. Porsche GmbH, sa sjedištem u njemačkom gradu Stuttgartu. Očeva je kompanija preuzela 1950. godine proizvodnju modela Porsche 356 i nastavila do 1966. godine. Ukupno je proizvedeno više od 76.300 primjeraka Porschea 356, što je znatan broj za luksuzne sportske modele. Nasljednik modela 356 bio je slavni Porsche 911, jedan od najpopularnijih sportskih modela automobila u povijesti.

R.P I povijest.hr
Foto: wikipedia / Porsche 356 C

The post NA DANAŠNJI DAN: Prvi automobil marke Porsche first appeared on KROATIV.AT.

Zagovarao je samostalnu Hrvatsku koja bi s Monarhijom bila povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Također u sveslavenstvu, jugoslavenstvu i srpstvu vidio je pogibelj za hrvatski narod pa im se suprotstavljao u mnogim člancima i raspravama. Srbe nije priznavao kao narod nego ih je zvao Slavoserbima, bosansko-hercegovačke muslimane smatrao je sastavnim dijelom hrvatskog naroda, a Slovence je zvao alpskim Hrvatima. To stajalište napušta kasnijih godina zaključivši da nije bitno ime, nego zajednička borba za stvaranje slobodne i samostalne države. Godine 1870. objavio je Naputak za pristaše Stranke prava, u kojem se zauzimao za otvorenost svoje stranke svim slojevima hrvatskog društva te ljudima različite vjeroispovijesti, smatrajući to preduvjetima nacionalnoga jedinstva. Zastupao je i liberalna načela u izgradnji države, sukladno načelima Francuske revolucije, što ga je dovelo u sukob klerom (prvenstveno s J. J. Strossmayerom s kojim je u sukobu bio do kraja života.

U svojim javnim nastupima i tekstovima (pokrenuo je prvi političko-satirični list u Hrvatskoj Zvekan, a pisao je i za pravaški list Hervat) obrušavao se na ostatke feudalizma, zalagao se za demokratizaciju javnog života te žestoko kritizirao katoličku crkvu. Smatrao je da svećenstvo unazađuje hrvatski narod i služi stranim interesima (Habsburškim i Ugarskim). Zbog svojih antiklerikalnih stavova bio je napadan do kraja života, a svećenstvo ga je opisivalo kao “buntovnika, neznabošca, koji ruši sve naredbe Boga, ljudi i crkve”. Sažetak njegove političke ideje je u geslu “Bog i Hrvati” kojom objašnjava da hrvatski narod mora sam upravljati svojom državom, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom. Zbog unutarstranačkih sukoba s F. Folnegovićem, istupio je iz stranke i 1895. s J. Frankom, E. Kumičićem i M. Starčevićem osnovao Čistu stranku prava. Godine 1895. bio narodnim prilozima izgrađen je Starčevićev dom u Zagrebu, gdje je živio do svoje smrti. Ante Starčević preminuo je 1896. godine, a po svojoj želji pokopan je na groblju u Šestinama.

R.P I povijest.hr
Foto: izbakar.hr

The post NA DANAŠNJI DAN: Rođen Ante Starčević – “Otac domovine” first appeared on KROATIV.AT.

Na referendumu su građani odgovarali na sljedeća pitanja:

1. “Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?”
2. “Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?”
   Na oba pitanja građani su odgovarali zaokruživanjem “ZA” ili “PROTIV”.

Na referendum je izašlo 83,56 posto birača. Njih čak 94,17 posto izjasnilo se potvrdno na prvo pitanje. Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasalo je tek 1,2 posto birača.

Predsjednik Republike objavio je 23. svibnja 1991., na temelju izvješća Republičke komisije za provedbu referenduma od 22. svibnja 1991., da su na referendumu građani Republike Hrvatske donijeli Odluku: “1. Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama. 2. Republika Hrvatska ne ostaje u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.”

Sukladno tome, Sabor Republike Hrvatske donio je 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u kojoj se utvrđuje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje”. Na istoj je sjednici sva tri vijeća, Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.

R.P I wikipedia
Foto: wikipedia

The post NA DANAŠNJI DAN: Referendum o hrvatskoj samostalnosti first appeared on KROATIV.AT.