Connect with us

Hrvati u iseljeništvu

Novinar Kroativa za bh. medije: “Nema isprike”

Objavljeno

na

Novinar Kroativa Robert Pandža, koji je ujedno politički aktivist i član austrijske Platforme za kršćansku demokraciju završio je u bh. medijima, a sve povodom izjave vezane za lokalne izbore u Mostaru. Pandža je putovao 13 sati kako bi stigao do Mostara te kako bi ispunio svoju građansku dužnost.

Nakon 12 godina jučer su i građani Mostara izašli na izbore. Na jučerašnjim izborima biralo se 35 vijećnika. 13 vijećnika se bira u Gradskoj izbornoj jedinici. Prema trenutačnim rezultatima u vodstvu je HDZ, nakon njih slijedi Koalicija za Mostar te Hrvatska republikanska stranka (HRS).

Novinar Kroativa Robert Pandža krenuo je iz Beča svome rodnom Mostaru. On je svojim primjerom želio pokazati koliko je važno ispuniti svoju građansku dužnost. Usprkos svim gužvama koje su vladale na granicama Pandža je stigao na vrijeme te je obavio svoju građansku dužnost.

O svome putovanju Robert je pisao i na svome Facebook nalogu. Njegov status je prenio Hrvatski medijski servis, a kasnije i ostali mediji u Bosni i Hecegovini i Hrvatskoj.

“13 sati puta i maltretiranja po granicama da stigneš na izbore i glasaš. Zato nema opravdanja, izađite na izbore – svaki glas je važan!”, napisao je Pandža uz stihove pjesme “Ponosna moja je zemlja Hercegovina”.

Mladi hrvatski aktivist iz Mostara i član austrijske Platforme za kršćansku demokraciju Robert Pandža s adresom u Beču objavio je na svom Facebook profilu kako je putovao punih 13 sati kako bi stigao u Mostar i obavio svoju građansku dužnost na Lokalnim izborima”, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

“Taman sam ušao u BiH. Pisao sam o svom putovanju kako bih možda još nekoga zamislio da izađe na izbore. Ovo su povijesni izbori za Mostar i za Hrvate u BiH, stoga danas nema izgovora da budemo neodgovorni i lijeni. Već sutra nema žaljenja ako danas nisi izašao i zaokružio ljude koji će odlučivati o budućnosti grada, hrvatskih institucija i hrvatskog naroda”, izjavio je za HMS Pandža.



Pero Bačić
Foto: Kroativ

Advertisement

Hrvati u Austriji

Susret hrvatske katoličke mladeži Gospić 2024.

Objavljeno

na

By

Grad Gospić i Gospićko-senjska biskupija domaćini su 12. Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM) koji će se pod geslom “Raduj se za svoje mladosti!” (usp. Prop 11, 9) održati u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. godine.

Pozvani su mladi od 18 do 35 godina na iskustvo zajedništva, radosti, molitve, slavljenja i druženja s mladima iz cijele Hrvatske te s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i drugih zemalja diljem svijeta.

Prijave su započele i traju do nedjelje Muke Gospodnje (Cvjetnice), 24. ožujka 2024. Kasnije prijave neće biti moguće.

Obrazac za prijavu nalazi se OVDJE.

Planiran je zajednički polazak autobusom u petak, 3. svibnja ispred naše crkve am Hof (kasniji sati; ccac 23h) a povratak u večernjim satima u nedjelju, 5. svibnja.

Za sve ostale informacije i pitanja javite se na mail: darko@hkm-wien.at

Nastavi čitati

Austrija

Kako je hrvatski jezik nestao iz Marchfelda

Objavljeno

na

Tisuće ljudi iz Marchfelda nekoć su govorili hrvatskim jezikom, u nekim selima ga je govorila čak i većina stanovništva. Ali za razliku od Gradišća, u Donjoj Austriji hrvatski jezik je izumro. Pozadinu je sada opsežno istražilo Sveučilište u Beču.

Danas se dokazi hrvatskog naseljavanja Marchfelda nalaze prvenstveno na grobljima. Brojna hrvatska prezimena svjedoče o nekoć uspješnoj hrvatskoj manjini u selima kao što su Wagram an der Donau, Eckartsau, Breitensee i Haringsee (sva u okrugu Gänserndorf). U nekim mjestima, uključujući Loimersdorf, Engelhartstetten i Kopfstetten (također okrug Gänserndorf), Hrvati su čak činili većinu, objašnjava lingvistica Agnes Kim sa Sveučilišta u Beču. Njihovi su dijalekti davno izumrli, piše ORF.at.

Posljednjih godina Kim je uz pomoć starih crkvenih zapisa i nadgrobnih ploča rekonstruirala povijest i sudbinu hrvatskih obitelji u Marchfeldu. Pisani izvori samih ljudi nisu sačuvani, ali opisi dijalekta koji se govorio u to vrijeme mogu se koristiti za opisivanje podrijetla i kronologije. Za svoje istraživanje Kim je prošle godine od pokrajine Donje Austrije dobila nagradu Science Future Prize.

Povijest Marchfeldskih Hrvata započela je klimatskim i geopolitičkim promjenama na europskom kontinentu. Od kraja 13. stoljeća prosječne temperature u srednjoj Europi naglo su pale, a povjesničari klime govore o malom ledenom dobu koje je uslijedilo nakon srednjovjekovnog toplog razdoblja. Niske temperature imale su strašne posljedice: “To je značilo da su velika područja zemlje koja nisu bila toliko plodna napuštena”, objašnjava Kim. To također uključuje Marchfeld, koji je u to vrijeme bio pjeskovit i težak za kultiviranje.

Tome su pridodani i krvavi osvajački pohodi Osmanlija, koji su okončani tek drugom neuspješnom turskom opsadom Beča 1683. godine. Ravni Marchfeld bio je stalno poprište nasilnih ratnih činova. Znanstvenica ga opisuje kao “devastirano područje”. Nakon dvije turske opsade u nekoliko generacija, Marchfeld je doslovno opustošen, a bilo je i pothranjenosti zbog hladne klime. Broj stanovnika u Marchfeldu drastično se smanjio.

“To je značilo da su stanodavci morali pronaći nove radnike i nove stanovnike za prostor”, kaže Kim. Osim svojih seoskih posjeda u okolici Beča, mnogi su austrougarski plemići posjedovali i zemlju u udaljenim područjima carstva, poput Hrvatske.

“U to vrijeme na Balkanu su bili i turski ratovi, Osmanlije su osvojile velike dijelove Balkana, a ljudi su odatle morali bježati”, objašnjava lingvistica Kim. Mnogi zemljoposjednici iskoristili su priliku i obećali svojim podanicima novi početak u središtu carstva.

Istraživači danas pretpostavljaju da je narod prvenstveno došao iz središnjeg hrvatskog područja uz granicu s BiH, objašnjava Kim. Unovačeni hrvatski doseljenici brzo su se učvrstili u Marchfeldu. Crkveni umrlici u Loimersdorfu bilježe prvi spomen građana s hrvatskim imenima već 1733. godine. Od 1700. nadalje može se pretpostaviti da su u Marchfeldu živjeli Hrvati, kaže Kim. U selima kao što je Loimersdorf, koja su bila posebno naseljena Hrvatima, oko 300 do 350 od 300 do 400 stanovnika vjerojatno je u 18. stoljeću govorilo hrvatskim jezikom.

“Može se pretpostaviti da se način na koji ruralno stanovništvo međusobno komunicira, čak i na višejezičnim mjestima, uglavnom temelji na skladu, zajedničkom životu i slaganju”, kaže Kim. Ali jezik se uvijek koristio kao sredstvo politike moći u multietničkoj monarhiji, naglašava ona.

Sumnjičavo se gledalo na širenje hrvatskog jezika izvan vrata prijestolnice, osobito među donjoaustrijskim staležima. “Već u 17. stoljeću staleži su pokušali ograničiti privilegije hrvatskog govornog stanovništva, posebice u vlastitoj crkvenoj službi”, objašnjava Kim. Godine 1792. veleposjednici u Loimersdorfu nameću njemački kao crkveni jezik i time posredno označavaju kraj hrvatskog jezika u Marchfeldu.

“Upravo je ta institucionalna uporaba jezika najvjerojatnije prije ili kasnije dovela do germanizacije, do toga da ljudi mijenjaju svoj jezik”, kaže Kim. Razloge koji stoje iza intenzivnih napora germanizacije u Marchfeldu danas je teško rekonstruirati, kaže Kim. “Jedna od pretpostavki je da su središte Habsburškog Carstva jednostavno za sebe prisvojili posjednici koji su govorili njemački i plemstvo koje je govorilo njemački.”

Germanizacija je bila uspješna, a najkasnije do 1900. hrvatski više nije bio vitalni jezik u Marchfeldu. Kim sumnja da je ipak bilo ljudi koji su odrasli govoreći hrvatski sve do 1930-ih, a možda i do 1950-ih i 1960-ih. “Nažalost, ni hrvatski dijalektolozi ih više nisu mogli pronaći, pa nemamo konkretnih dokaza za jezik.”

Jezična politika bila je sasvim drugačija samo nekoliko kilometara južnije. Gradišćem, kao dijelom mađarske polovice Carstva, dominiralo je mađarsko plemstvo. Unatoč naporima za mađarizaciju, veća društvena višejezičnost bila je uobičajena u Mađarskoj, kaže Kim. Osim toga, jezik crkve u Ugarskoj bio je bez iznimke latinski.

Danas nas samo nekoliko mjesta podsjeća na nekadašnji cvat hrvatskog života u Marchfeldu. U Groß-Enzersdorfu (okrug Gänserndorf) nekadašnja jugoistočna gradska vrata i danas se nazivaju “Kroatentor”. Krajem 19. stoljeća Kroatisch Wagram preimenovan je u Wagram na Dunavu, koji je i danas u upotrebi. Deutsch Wagram, koji je nekoć dobio “Deutsch” da bi se razlikovao od Kroatisch Wagrama, i danas nosi sufiks.

Nastavi čitati

Hrvati u Austriji

Milijun eura za Hrvate izvan Hrvatske

Objavljeno

na

By

Središnji državni ured za Hrvate izvan Hrvatske objavio je milijun eura vrijedan javni poziv na koji svoje posebne potrebe i projekte od interesa za Hrvate izvan Hrvatske mogu prijaviti neprofitne organizacije, fizičke osobe te socijalno ugroženi pojedinci.

Najvrjedniji je to javni poziv otkako je prije deset godina pokrenut program kojem je cilj jačanje suradnje s Hrvatima izvan Hrvatske, očuvanje i jačanje nacionalnog identiteta, zaštita prava i interesa hrvatskih zajednica, očuvanje hrvatskog jezika, kulture i baštine.

Usporedbe radi, posljednji takav poziv objavljen u listopadu prošle godine bio je vrijedan 880 tisuća eura, a onaj prije njega 800 tisuća eura.

Na aktualni javni poziv u idućih mjesec dana mogu se prijaviti udruge, zaklade, ustanove, vjerske zajednice ili druge pravne osobe Hrvata izvan Hrvatske i u Hrvatskoj, fizičke osobe te socijalno ugroženi Hrvati izvan Hrvatske i povratnici/useljenici iz hrvatskog iseljeništva/dijaspore.

Najniži iznos koji se može ugovoriti po pojedinom projektu je 700 eura, a najviši 20 tisuća eura, socijalno ugroženi pojedinci mogu dobiti od 300 do najviše 3500 eura.

Prijave na javni poziv podnose se Središnjem državnom uredu zaključno do 6. ožujka, a detaljan popis uvjeta i dokumentacije koje podnositelji moraju ispuniti i priložiti naveden je na mrežnoj stranici Ureda, javila je Hina.

Nastavi čitati
LM