Austrijski parlament usvojio je reformu sustava Abfertigung Neu, odnosno modela otpremnina u koji poslodavci tijekom zaposlenja uplaćuju sredstva za radnike. Od 2028. zaposlenici će dobiti novu mogućnost ulaganja tog novca, s potencijalom za veće prinose, ali i uz veći rizik.
U parlamentu je predstavljen i konkretan izračun prema kojem bi radnik tijekom nekoliko desetljeća mogao imati oko 35.000 eura više do odlaska u mirovinu. Međutim, riječ je o primjeru koji se temelji na pretpostavljenom prinosu i taj dodatni iznos nije zajamčen.
Nova mogućnost ulaganja od 2028.
Prema reformi, zaposlenici će od 2028. moći birati između dosadašnjeg modela Abfertigung Neu i nove, dugoročnije varijante ulaganja.
Fondovi za poslovnu mirovinu, odnosno Vorsorgekassen, morat će ponuditi takozvanu Vorsorge-Veranlagungsgemeinschaft (VVG).
Nova varijanta omogućit će ulaganje većeg dijela sredstava u imovinu koja može ostvariti veće prinose, ali je istodobno izložena većim oscilacijama i riziku gubitka.
Cilj je iskoristiti dug vremenski period do mirovine kako bi se potencijalno ostvario veći prinos.
Kako se dolazi do 35.000 eura više?
Tijekom rasprave u austrijskom parlamentu predstavljen je primjer zaposlenice koja počinje raditi sa 20 godina i desetljećima ulaže sredstva iz Abfertigung Neu.
Ako bi dugoročni prosječni prinos iznosio oko 4 posto umjesto 2 posto, prema tom izračunu bi do odlaska u mirovinu mogla imati približno 35.000 eura više.
Razlika proizlazi prije svega iz efekta složenog ukamaćivanja. Što je razdoblje ulaganja dulje, razlika u prinosu može imati sve veći učinak na konačni iznos.
Ipak, riječ je isključivo o modelu izračuna. Nitko ne može unaprijed garantirati da će ulaganje desetljećima ostvarivati upravo 4 posto prinosa.
Veći prinos znači i veći rizik
Nova mogućnost ima važnu razliku u odnosu na klasični model.
Kod dosadašnje Abfertigung Neu postoji kapitalno jamstvo, dok ga kod nove Vorsorge-Veranlagungsgemeinschaft nema.
To znači da u slučaju nepovoljnog razvoja financijskih tržišta može doći i do gubitka vrijednosti. U određenim okolnostima konačni iznos stoga može biti manji od ukupno uplaćenih sredstava.
Zaposlenici će sami odlučivati žele li prijeći na novi model. Oni koji ne žele preuzeti dodatni rizik mogu ostati u postojećoj varijanti s kapitalnim jamstvom.
Novac se više ne može jednostavno podići nakon otkaza
Prelazak na novu varijantu donosi još jednu važnu promjenu.
Kod klasične Abfertigung Neu radnik pod određenim zakonskim uvjetima može dobiti isplatu tijekom radnog vijeka, primjerice nakon otkaza od strane poslodavca ili sporazumnog raskida ugovora.
Kod nove varijante sredstva bi trebala ostati dugoročno uložena za mirovinu, pa ta mogućnost prijevremene isplate u pravilu prestaje.
Predviđene su određene iznimke za teške životne situacije, među kojima mogu biti dugotrajna nezaposlenost ili teška bolest.
Moguće prebaciti i već ušteđena sredstva
Nova pravila neće se odnositi samo na osobe koje tek počinju raditi nakon 2028. godine.
I radnici koji već imaju sredstva akumulirana u sustavu Abfertigung Neu moći će ih, pod predviđenim uvjetima, prebaciti u novu varijantu ulaganja.
Hoće li se takav potez isplatiti ovisit će o više čimbenika, uključujući broj godina do mirovine, ostvareni prinos i spremnost pojedinca na preuzimanje rizika.
Osim toga, svi zaposlenici ubuduće će moći svoje stečene zahtjeve iz Abfertigung Neu bez naknade prenijeti u mirovinski fond, čime bi se ta sredstva dodatno mogla koristiti kao oblik poslovne mirovinske štednje.
Smanjuju se i naknade fondovima
Reforma donosi i promjene u samom sustavu poslovnih fondova.
Stariji računi na kojima se više ne uplaćuju doprinosi trebali bi se automatski objedinjavati ako se nalaze u različitim fondovima.
Istodobno se smanjuje maksimalna dopuštena naknada za upravljanje imovinom. Dosadašnja gornja granica od 0,8 posto trebala bi biti smanjena na 0,6 posto.
Najvažnija promjena za zaposlenike ipak dolazi 2028. godine: moći će birati između klasične varijante s kapitalnim jamstvom i dugoročnijeg modela s potencijalno većim prinosima, ali i većim rizikom.
Primjer od 35.000 eura dodatne štednje pokazuje koliko dugoročno razlika u prinosu može utjecati na konačni iznos, ali taj iznos nije zajamčen.
