Radno vrijeme školskih domara u Beču izazvalo je ozbiljan spor između sindikata i gradske uprave. Prema internim dokumentima i navodima zaposlenih, pojedini domari rade 60, pa čak i do 70 sati tjedno, dok sindikat takav sustav naziva “modernim ropstvom”. Četvorica domara zbog izgubljenog vremena za odmor sudskim putem traže po 15.000 eura.
U mnogim gradskim školama postoje službeni stanovi za domare. Zbog toga postoji velik broj takozvanih “stanujućih domara” s vremenski nereguliranim radnim vremenom. Njihova je obveza biti na raspolaganju dok je školska zgrada otvorena. Radni dan može početi u 6:45, a zbog cjelodnevne nastave i večernjeg korištenja školskih dvorana trajati do kasno navečer.
Radni dan od 14 sati
Jedan dugogodišnji bečki školski domar rekao je za Kurier da radi 14-satne smjene. Nakon zatvaranja dvorana oko 21 sat potrebno ih je još očistiti, zbog čega se kod pojedinih zaposlenih navodno dolazi do 70-satnog radnog tjedna.
Takvi se slučajevi u internim dokumentima navodno nazivaju “70er”. Prema dokumentu iz 2022. godine koji je citirao Kurier, čak je i nadležni ured MA 56 upozoravao da se takvim modelom zaobilazi zakonsko maksimalno radno vrijeme.
Prema navodima iz dokumenta, prosječno radno vrijeme iznosilo je oko 60 sati tjedno, a kao jedno od mogućih rješenja predlagalo se zapošljavanje dvojice domara na jednoj lokaciji.
Četvorica traže po 15.000 eura
Problem se temelji i na odluci austrijskog Vrhovnog suda iz 2023. godine. U tom je slučaju školski domar iz Gornje Austrije nakon završetka radnog odnosa tražio naknadu zbog uskraćenog odmora.
Sada se na tu odluku pozivaju i četvorica bečkih školskih domara koji su pokrenuli postupke pred Radnim i socijalnim sudom. Za izgubljeno vrijeme odmora svaki traži 15.000 eura.
Nedostaje stotine domara
Uz problem radnog vremena, spominje se i nedostatak zaposlenih. Od predviđenih oko 600 radnih mjesta za školske domare, mnoga su navodno nepopunjena.
Zbog manjka ljudi povećava se opterećenje zaposlenih, a prema podacima iz odgovora na upit u bečkom Gradskom vijeću iz travnja, svaki školski domar prosječno je imao 35,25 dana bolovanja zbog bolesti.
Dodatne kritike odnose se na evidentiranje radnog vremena. Radno vrijeme stanujućih domara evidentira se elektroničkim sustavom SES, ali prema navodima iz izvještaja sustav ne prepoznaje kršenje obveznog vremena odmora. Zbog toga se, tvrde izvori, u evidenciju upisuje znatno manje radnih sati.
Grad tvrdi da je model zakonit
Markus Tiller iz sindikata FCG-Younion situaciju je nazvao “modernim ropstvom” te govorio o sustavnom kršenju obveze poslodavca da štiti zaposlenike. Spominjao je i sumnju na ozbiljnu zlouporabu službenog položaja.
Iz MA 56, međutim, odbacuju te tvrdnje. Navode da postoje različita pravna tumačenja, ali smatraju da je postojeći model u skladu sa zakonom. Tvrde i da nema ozbiljnih kršenja vremena odmora ni radnog prava te da će se konačan odgovor dobiti kroz sudske postupke.
Grad također navodi da su školski domari dobro plaćeni i da imaju određenu slobodu u organizaciji svojih obveza. Zbog velikog broja bolovanja pokrenute su dodatne mjere, uključujući angažiranje mobilnih domara i dodatnog osoblja za čišćenje.

