Austrijski političar Harald Vilimski, šef delegacije Slobodarske partije Austrije (FPÖ) u Europskom parlamentu, podigao je veliku prašinu u regiji izjavom u kojoj je pružio podršku srpskom tabloidu Informer, nazvavši ga “jedinom opozicijskom televizijom u Srbiji”.
Izjava je izazvala val nevjerice i ismijavanja u javnosti, budući da je Informer općepoznat kao ekstremno pro-režimski tabloid koji služi kao glavni propagandni kanal propale vlasti Aleksandra Vučića. Vilimski je reagirao povodom prosvjeda i pravnih inicijativa za oduzimanje dozvole Informer TV-u, ocijenivši te poteze kao “opasan presedan i gušenje slobode mišljenja”.
Medijski analitičari i udruženja u Srbiji podsjećaju da građanski bunt protiv Informera ne predstavlja cenzuru političkog mišljenja, već reakciju na dugogodišnje sustavno kršenje novinarskog kodeksa, širenje dezinformacija i brutalne kampanje targetiranja neistomišljenika koje ovaj medij provodi.
Da bi se razumio apsurd izjave austrijskog europarlamentarca, dovoljno je pogledati službenu statistiku ovog medija koji drži neslužbeni regionalni rekord po sustavnom gaženju novinarske etike. Prema višegodišnjim analizama neovisnih fact-checking portala, poput Raskrikavanja i Fake News Tragača, Informer u prosjeku objavi više od jedne lažne, manipulativne ili potpuno izmišljene vijesti dnevno, i to računajući isključivo naslovne stranice tiskanog izdanja.
Statistika laži na njihovim naslovnicama iz godine u godinu pokazuje jeziv kontinuitet:
-
- 2024. godina: zabilježene su 384 lažne ili sporne vijesti.
- 2025. godini: ta je brojka skočila na čak 399 manipulacija.
Ovaj tabloid je godinama unazad gradio tiražu na najbizarnijim teorijama zavjere, od kojih su najčešće bile “sigurne najave ratova i invazija” na Srbiju, tvrdnje da ruski predsjednik Vladimir Putin šalje moćne raketne sustave S-300 koji nikada nisu stigli, te svakodnevno etiketiranje studenata, novinara i oporbenih političara kao “stranih plaćenika” i “zapadnih špijuna”.
Zbog ovakvog je izvještavanja Informer nakupio oko dvije tisuće sudskih sporova i brojne pravomoćne presude za klevetu i uvrde. Ipak, najveći paradoks leži u tome što se ova “tvornica laži” obilno financira upravo novcem građana Srbije. Kroz državne natječaje za projektno sufinanciranje medija i oglase javnih poduzeća, država im svake godine prebacuje stotine tisuća eura. Samo tijekom 2025. godine izdavač Informera prihodovao je blizu 192.000 eura iz proračuna, a praksa obilnog proračunskog sponzoriranja nastavljena je i kroz državna davanja.
Upravo zato, pokušaj Haralda Vilimskog da obrani ovaj medij pod krinkom “borbe za slobodu govora” predstavlja vrhunac političkog cinizma i duboko nepoznavanje – ili svjesno ignoriranje – medijske realnosti na Balkanu.
