Intervju: Andrea Nikolić, mlada violinistica iz Beča

Intervju: Andrea Nikolić, mlada violinistica iz Beča

Andrea Nikolić mlada je violinistica međunarodnog glasa, svestrana i društveno angažirana, čije izvođenje se može čuti u prestižnim svjetskim koncertnim dvoranama, ali i u malim mjestima na našim prostorima. O​karakterizirana kao umjetnica “veoma zrele i maštovite interpetacije, superiorne tehnike i toplog tona”, muzicira na modernoj i baroknoj violini i violi, a njezin interes i repertoar obuhvaćaju djela od ranog baroka do suvremene glazbe i jazza. U intervjuu za kroativ otkriva nam kako je došla do glazbe te koji su joj interesi kao i budući planovi i ciljevi. 

Uloga glazbenika danas nije isključivo fascinantno izvođačke prirode nego treba biti više humanističke prirode, a to nam ova mlada glazbenica uvelike potvrđuje.

“Previše interesa, a premalo vremena” riječi su Andree Nikolić mlade i uspješne glazbenice. Susreli smo se u Starbucks-u, ležernom mjestu s izvrsnom kavom. I da, prvo smo popili kavu i pojeli sendvič, a onda nam je otkrila što sve radi i kako je došla do toga.

Tko je Andrea Nikolić?

Ona je profesionalna violinistica (smijeh). Rođena sam u Sarajevu, a kao petogodišnjakinja selim se iz Vareša u Varaždin – grad u kojem sam odrasla i u kojem žive moji roditelji. Živim u Beču već više od pet godina i on mi je svojevrsna profesionalna baza,  mada to nije jedino mjesto mog djelovanja. Sviram violinu već 20-ak godina. Završila sam Akademiju pri Sveučilištu u Zagrebu, a nakon toga doselila sam se u Beč da bih nastavila daljnje usavršavanje na području glazbe. Sviram i violinu i violu i bavim se širokim područjem klasične glazbe uz repertoar kojeg konstantno nadopunjujem i gradim. Osim samog izvođenja, bavim se i organizacijom - umjetnička sam direktorica Vareš Classic Festivala, međunarodnog festivala komorne glazbe u Varešu, a vodim i vlastiti ansambl pod imenom WISE (Wien ­- International Soloists Ensemble) koji je baziran ovdje u Beču te je sastavljen od izvrsnih međunarodnih umjetnika mlađe generacije, s kojima od 2013. godine zajedničkim snagama gradim i održavam koncertnu sezonu u Beču.

Kažeš da se sviranjem baviš već 20 godina što znači da se glazbom baviš od ranog djetinjstva. Kako se stvorila želja?

Da, istina, počela sam kad sam imala 7 godina. Kao mala sam uvijek voljela pjevati i bila sam, izgleda, vrlo glazbeno nadarena – i zainteresirana.  Otkad znam za sebe glazba mi je pružala neku neopisivu ljepotu i slobodu. Kad smo se silom prilika iz Vareša doselili u Varaždin, majka me odlučila upisati u glazbenu školu budući da Varaždin ima jednu od najboljih glazbenih škola u Hrvatskoj. Pri samom testiranju ja sam htjela svirati klavir no predložili su mi da ipak uzmem violinu naglašavajući da imam jako dobar sluh, a i da nju mogu dobiti u školi. Tako sam počela svirati violinu - i nisam zažalila.

Kako je tekao daljnji proces obrazovanja?

Nakon ubrzano završene srednje škole u klasi prof. Benjamina Šambara, upisujem Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi prof. Maje Dešpalj – Begović i Ivana Novinca. Posebno intenzivno radila sam na komornoj glazbi u klasi prof. Jože Haluze koji mi je zapravo, gledajući iz ove perspektive, prenio tu pravu ljubav prema glazbenoj profesiji. Magistrirala sam 2010. godine s odličnim uspjehom te nastavila svoje školovanje u Beču i Grazu u klasi prof. Eszter Haffner, kojoj sam zahvalna za moj dolazak u Austriju, te komornu glazbu i violu u klasi prof. Herberta Kefera. Trenutno sam u klasi prof. Andreja Bielowa na solističkom usavršavanju i pripremi doktorskog rada pri Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu, a surađujem i s profesorima dirigentima Johannesom Wildnerom i Markom Stringerom na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Beču. Usavršavala sam se i na brojnim solističkim majstorskim tečajevima i tečajevima komorne glazbe istaknutih međunarodnih pedagoga i umjetnika, na različitim stilskim poljima klasične glazbe, od kojih bi kao značajne utjecaje istakla violinistice Doru Schwarzberg i Catherine Mackintosh te dirigenta Laurenca Cummingsa. U posljednje vrijeme Jazz mi je postao novo (staro) područje interesa. Klasična glazba je područje koje zahtijeva neprekidan rad i usavršavanje i zaista sam sretna što sam imala priliku raditi s brojnim izvrsnim umjetnicima i pedagozima.

„Beč je centar klasične glazbe i jedan od glavnih gradova kulture, a dovoljno je blizu Varaždinu. Ipak, prvenstveno sam radi mentorice došla ovdje, kao i zbog prilike za daljnjim usavršavanjem. Ovdje se zaista mogu čuti svi najbolji svjetski glazbenici gotovo svakog dana i tu priliku nisam smjela propustiti“, naglašava Andrea o svom dolasku u austrijsku metropolu.

U tvom bogatom životopisu stoji i širok repertoar dobivenih nagrada. Možeš li ih malo sažeti te reći koja od njih ti je najdraža?

Te nagrade „moraju“ biti izlistane u životopisu, dio su određenog puta svakog glazbenika i umjetnika -naravno uvijek je lijepo dobiti neko priznanje za rad i trud, ali moram priznati da sam došla u fazu života kad se istima baš i ne volim hvaliti (smijeh). Najdraže mi je kada negdje odsviram dobar koncert i onda me na to isto mjesto opet pozovu. To mi je nekako najdraža nagrada. Sve nagrade, stipendije i priznanja ulagala sam u daljnje obrazovanje i usavršavanje.  S tim povezano možda mi je jedan od najdražih uspjeha kad sam dobila poziv i stipendiju za ljetni festival u  Dartingtonu u Engleskoj nakon što sam nastupila na London Haendel Festivalu 2012. godine. Ta stipendija me dovela na ljetnu školu i festival gdje sam uz prof. Nicolette Moonen sa londonske Royal Academy of Music vodila barokni orkestar, svirala u različitim komornim sastavima te prisustvovala raznolikim koncertima, seminarima i radionicama. To je nekako povezalo moje dugogodišnje školovanje na polju povijesno osviještenog izvođenja rane glazbe, započetog u Varaždinu kroz ljetnu školu Aestas Musica i koja me na mnogo načina umjetnički odgojila. Upravo činjenica da festival u Dartingtonu nije bio direktno povezan s nekim natjecanjima nego sa umjetničkim izražavanjem dovela me do male, možda i prve „ozbiljne“ spoznaje što zapravo znači baviti se ovim poslom i kakav će biti moj daljnji put.

Andrea Nikolic

Andrea redovito koncertira u prestižnim koncertnim dvoranama Europe (Wiener Konzerthaus, Musikverein, Wiener Staatsoper, ORF Radiokulturhaus, Moscow International House of Music, Royal Opera Copenhagen, Dvorana Lisinski, Slovenska filharmonija, Varšavska filharmonija, Teatro Filodrammatici Milano…). Surađivala je s brojnim vrhunskim međunarodnim glazbenicima, a od 2012. godine pridruženi je član Wiener Mozart Orchestra, u kojem, kao i u Pro Arte Orchestra Vienna, također nastupa i kao koncertna majstorica

Spomenula si da imaš vlastiti ansambl pod imenom WISE. Reci nam nešto o tome

WISE je osnovan 2013. godine prije mog prvog festivala u Varešu. Samo ime znači međunarodni ansambl solista, baziran u Beču. S kolegama iz različitih krajeva svijeta, s kojima sam tada svirala u gudačkom kvartetu, došla sam na ideju da se „proširimo“ u jedan fleksibilniji komorni ansambl koji bi izvodio najrazličitiji repertoar pisan za sastave od dua do komornog orkestra.  Izveli smo opširan koncertni program u Beču s djelima Dvoraka i Brahmsa i zahvaljujući uspjehu tog koncerta dobili smo podršku i priliku da nastavimo sa sezonom. Započeli smo u Amtshaus Hietzing gdje nam je bila svojevrsna baza. Kroz godine smo se razvijali i sada sam, uz ozbiljniju podršku, oblikovala sezonu tematskih koncerata, s nekoliko izvrsnih gostujućih umjetnika i izgleda da ćemo se preseliti u dvoranu Brick 5 – pomalo avangardan i moderniji prostor koji više odgovara raznolikom programu koji pripremamo - u 15. Bezirku. Želimo prezentirati bogatu bečku tradiciju, zajedno sa širokim repertoarom glazbe iz svih krajeva svijeta, a poseban fokus stavljamo na povijesno osviješteno izvođenje rane glazbe i suvremenu glazbu te mlade skladatelje. Mnogo je zanimljivih projekata u nastajanju, a završna faza je blizu, što me jako veseli.

„U Beču su nekako najpopularniji tzv. turistički koncerti, tj. koncerti zvučnih austrijskih skladatelja. A to definitivno nije jedino što postoji i mi, budući da dolazimo iz najrazličitijih zemalja svijeta i pa s time imamo i različite ideje, repertoare i iskustva, trudimo se spojiti to u jedno te ponuditi nešto zaista originalno, umjetnički i edukativno vrijedno.“

Festival u Varešu?

Vareš Classic Festival (VaClaF) – međunarodni festival komorne glazbe osnovan je 2013. godine i projekt je na koji sam zaista ponosna, mada je sam začetak bio već 2009. kada smo održali prvi  Miholjski koncert klasične glazbe („Vareška djeca vareškoj publici“). Vareš ima prekrasnu staru crkvu sv. Mihovila, jednu od najstarijih u Bosni i Hercegovini, i zajedno s obiteljskim prijateljem Petrom Jelićem spontano je došlo do ideje i same realizacije. Nakon nevjerojatno uspješnog koncerta u toj crkvici u koju stane jedva 100 ljudi, a došlo je 300-tinjak, vidjeli smo da bi bilo dobro preseliti koncert u veliku župnu crkvu. To se i kontinuirano odvijalo do 2013., kada je prihvaćena moja  inicijativa i osnovali smo festival. Uložila sam svo svoje  stečeno znanje i ogroman trud u razvoj VaClaF-a i uz pomoć divnih kolega i prijatelja festival se iz godine u godinu razvija - što pokazuje i sama činjenica da nas je Austrija, nakon fenomenalnog uspjeha posljednjeg izdanja pozvala da budemo dio godine kulture  Bosna i Hercegovina - Austrija 2016. Veoma sam sretna i ponosna da se iz ljubavi prema rodnom gradu i umjetničkog entuzijazma razvila jedna tako pozitivna priča, jer je nevjerojatan broj divnih ljudi -  izvođača,  suradnika i potpomagatelja – od samog početka uključen u projekt. Svima sam im neizmjerno zahvalna. Naravno, ništa ne bi bilo moguće bez moje obitelji koja me oduvijek podržavala u svemu. Ove godine VaClaF će se održati u drugoj polovici 9. mjeseca pod temom „Ljubav (glazba) bez granica“ s težištem na kulturne veze Austrije i Bosne i Hercegovine, a gosti će kao i dosad biti  izvrsni međunarodni umjetnici.

Koliko često imaš koncerte?

Svaki tjedan! U posljednje vrijeme jako sam aktivna i ovaj mjesec primjerice svi su koncerti solističke naravi i različitog repertoara. Upravo se spremam na turneju sa izvrsnim mladim hrvatskim pijanistom Stipom Bilićem. Počinjemo u Grazu, zatim idemo u Poljsku i Hrvatsku.  Čeka me još nekoliko zanimljivih projekata u Beču, što solističkih, što komornih i orkestralnih, a u 8. mjesecu po prvi put putujem u Hong Kong.  9. mjesec rezerviran je za Festival, a nakon toga nove turneje, sezona i koncerti. Organizacijski dio mi uzima jedan dobar dio vremena i energije, ali srećom ne utječe (previše) na moju koncertnu djelatnost.  Pokušavam pronaći dobar balans u izgradnji repertoara i vježbanju, organizaciji, pedagogiji i koncertiranju – pogotovo jer još uvijek i studiram.

Kako ti je bilo kad si došla u Austriju? Da li je integracija, zahvaljujući glazbenoj naravi, prošla „glatko“?

Ovdje u Beču imam djedovu i tatinu  sestru s obitelji pa mi je dolazak u Beč uslijedio nekako i po obiteljskoj crti; zahvaljujući njima mi je definitivno bilo lakše prilagoditi se na novu sredinu. Sa mnom se također zbog studija glazbe doselila i mlađa sestra Ivana, a naknadno nam se pridružila i najmlađa – Doris, koja sada studira u Engleskoj. Također, poznavala sam i nemali broj kolega glazbenika koji su već živjeli ovdje. Njemački sam učila u školi od najranijih dana tako da nije bilo nikakvih većih problema; jezici su mi oduvijek bili ljubav i svojevrstan hobi. Smatram da se glazbenici općenito poprilično brzo adaptiraju – prvenstveno jeziku zbog razvijenog sluha, ali i društvu zbog otvorenih svjetonazora i same prirode profesije.  A u Beču nas ima zaista iz svih krajeva svijeta.

„Sretna sam što mogu pod vlastitim uvjetima  živjeti svoj koncertni život i to mi je zaista prioritet. Sviram s ljudima koje cijenim, s kojima mogu kvalitetno raditi na programu kojeg studiozno  biram i konstantno se razvijam. To je možda najveći razlog zašto sam odlučila biti aktivna i u organizaciji. Imati takvu kontrolu nad svojim profesionalnim životom danas je, po mom mišljenju, veliki luksuz.“

Koji su ti budući planovi i ciljevi?

Mnogi (smijeh). Ima zaista puno toga! Festival u Varešu mi je zbilja kvalitetno zaživio i to bih voljela dalje u istom smjeru trajno razvijati, prvenstveno jer smatram da mnogo toga može donijeti samom gradu, kao i doprinijeti međunarodnoj afirmaciji jedne nove umjetničke i glazbeno – obrazovne scene.  Naravno, rad s ansamblom u Beču, turneje i koncerti u inozemstvu se podrazumijevaju, kao i daljnje usavršavanje. Imam  buduće pedagoške angažmane kojima se veselim, a pedagogija mi je velika ljubav. Smatram da je to najzahtjevniji, a možda i najvažniji  posao, posebno u mojoj struci jer je pristup veoma individualan. Zbog toga se trudim biti aktivna na svim poljima kao glazbenica, da bih široko stečeno znanje mogla prenijeti studentima. Također, bitno mi je i opće razumijevanje umjetnosti, razumijevanje klasične glazbe; popularizacija klasične glazbe, ali ne banalizacija. Važno je približiti klasičnu glazbu široj publici bez tog nekog negativnog elitističkog predznaka i nadam se da će se scena u tom smjeru dalje razvijati. Ukoliko se pak stalno zaposlim, smatram da će to biti prvenstveno kao pedagog. Voljela bih da mi to bude baza plus još 40-ak koncerata godišnje. Također, cilj mi je završiti umjetnički doktorat za kojeg gradim zanimljiv interdisciplinarni projekt, a imam i dirigentskih ambicija… Ne znam, život je nepredvidiv – korak po korak. 

„Moje je osobno mišljenje da bi se svaka osoba na neki način trebala baviti glazbom. Glazba razvija toliko sposobnosti, od kognitivnih do motoričkih. Svirati instrument je jedno bogatstvo znanja i ne treba uvijek i striktno biti na profesionalnoj bazi. Uspješno bavljenje glazbom, na bilo kojoj razini,  je kad je čovjek s tim sretan i ispunjen .“

Poruka za mlade?

Neprekidno radite na sebi, učite od boljih, volite ono što radite. Uvijek zadržite jedan zdrav pristup, mislite svojom glavom, budite hrabri i slijedite svoje snove!

Zašto još uvijek vježbaš, u dobi od 93 godine?! „–Mislim da još uvijek napredujem-„ (Pablo Casals).

Zahvaljujemo Andrei što je unatoč svom prepunom rasporedu izdvojila vrijeme i podijelila s nama svoju priču.

www.andreanikolic.com

www.vaclaf.com

www.wisemusicwien.com

Smilja Erak / kroativ.at

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
 Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji Svjetsko prvenstvo u letenju balonima na vrući zrak, po prvi put u Austriji
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve