Božo Vrećo: Moja majka mi je bila oduvijek muza i vila i inspiracija i borac

Božo Vrećo: Moja majka mi je bila oduvijek muza i vila i inspiracija i borac

Čarobnjak medenog muškog vokala u zelenoj derviškoj haljini nastupio je u srijedu 3. svibnja u bečkom Theatru Akzent prošetavši opusom autorskih pjesama koje predstavljaju tradiciju sevdaha u umjetničkom i world-music okruženju. 

Nastupivši u preko 90 posto koncerta potpuno sam, tek s ponekim diskretnim umiksavanjem dodatne vokalne dionice kroz razglas, najveći bosanski showman ostavljao je publiku doslovno bez glasa. Kako je poput nekog križanca Princea i Bobbyja McFerrina uspio uvući publiku u svoje versificirano otajstvo, iako su mu pjesme redom o iskušenju tijela i putenosti, ostaje nedorečeno. A u trenutku kad je publici ponudio da uz njegovu pratnju preuzme refren, uglavnom sa sramežljivim rezultatom, otkrila bi se sva nepogrešivost jedne dive – od akcentuacije, dikcije i fraziranja koja poput snažne poruke nosi sve pred sobom. Jer, to ne može svatko. Treba li reći da je Vrećina izvedba i usprkos haljine kričave orijentalne boje ostavila dojam – potpune nagosti.

Trideset-i-nešto-godišnji pjevač omiljena je boks-vreća tabloida Federacije koji mu pokušavaju prikačiti najrazličitije kontroverze, iako je riječ o umjetniku čija se haljina prodaje na aukciji za prikupljanju sredstava u obnovi sarajevske Hagade. Mahala pomalo teško prihvaća da je kulturnoj pozornici Srednje Europe uopće zanimljiv ovaj momak iz Foče, koji je drugi dio nastupa odradio skakučući oko udaraljkaša u ozbiljnim dvoznamenkastim štiklama. Ističući na pijedestal obiteljske vrijednosti, a u skladu s time poštovanje i ljubav prema svojoj majci, koketira kao svojevrsni diplomat između židovskog, islamskog i kršćanskog nasljeđa. O tomu govori njegov moćan vizualni identitet, počev od odijevanja u žensku odjeću, sve do tetovaža na objema nadlanicama.

Dva sata je izvodio pjesme muških i ženskih glasova, uljuljkavši jednu malu emigrantsku zajednicu u nebeske dvore na kojima nema mjesta seksualnim i nacionalističkim stereotipima. Nakon nastupa uslijedilo je fotografiranje s obožavateljima i obožavateljicama koje su ukazale na Vrećin zvjezdani status. Potom je uslijedio i razgovor za naš portal.

Božo Vrećo: Najavio bih koncert 19. rujna sa Zagrebačkom filharmonijom u Lisinskom. Jako sam uzbuđen i sretan, čini mi se da je to u karijeri bila logična stepenica.

kroativ: Što se same dramaturgije koncerta tiče, mogli smo primijetit kako se na svoj način obraćate i mnogim velikanima iz svjetske baštine. Pa, tako od svih velikana koji su nas napustili u zadnjih godinu dana, koliko je vama značio nedavno preminuli Prince?

Možda zbog toga što puno radim autorski, jer je i Prince eksperimentisao puno, dok je negdje bio dosljedan oko toga što jeste... Čak je bio dovoljno autentičan i ljudi su ga voljeli, a da je imao nekako poseban intiman život koji je čuvao od javnosti i nije bio umrljan nekakvim tračevima i glupostima. Iako, pokušavali su i meni na raznorazne načine da napišu neke gluposti, što nikad nije prolazilo jer ljudi dobro znaju tko sam što sam i što predstavljam.

Podudarajući muške i ženske glasove u pjesmama koje pjevate, također otvarate jednu trans-priču. Najavljujući svoj koncert sa simfoničarima, ne mogu u crooningu (pjevušenju – op. aut.) ne vidjeti malu ambiciju prema onome što radi Antony Haggerty koji je ove godine bio nominiran za Oscara.

Kako ne, obožavam pjesmu „I Fall in Love With A Dead Boy“, odlična je zato što je i on radio sa simfonijom. To su neke spone koje ti dođu, kao sličnosti. Sve su to ljudi koji su duboko u umjetnosti i daleko od – gluposti.

Što se vašeg pozicioniranja tiče, da kažem žanrovski gledano, ipak uskih granica sevdaha, na kraju ste koncerta, predstavili i pjesme s instrumentalnim matricama koje zahvaćaju i šire. Pored toga, pjesma „Jalah“ vas povezuje s istoimenom pjesmom pakistanske dive Natache Atlas. O kakvoj je vezi riječ?

„Jalah“ znači „Bože – pomozi!“, a ja sam i snimio spot pod tim imenom u kojem se dva muškarca miluju. I po prvi puta da je to netko uradio, pogotovo u Bosni. Ja sam htio da ta pjesma negdje dopre, da negdje označi i pošalje jasnu poruku. Što se tiče mojih suradnji, poput pjesme s Velehavle, radi se o dosezanju sevdaha prema nekim drugim žanrovima. Znate, jel, ne može se sevdah sam razvijati ako nema simbiozu s drugim žanrovima. A, onda mi je bila i drum n bass i ambijentalna ideja, kroz „Sahtijan“, kao i kroz druge žanrove. Tu će biti još nekih čudnih kombinacija s ljudima poput Vasila Hadžimanova i Miroslava Tadića. Sve su to ljudi koji prepoznaju moj kvalitet, apsolutno će tu biti stvari koje će ljudi voljeti. To vidim i danas, da na prvu ljudi prihvataju i vole, a to je najvažnije.

Što se veze Beč – Sarajevo tiče, za ladino kulturu, bila je veza u liku i djelu osobe Jagode Flory koja je bila poznati interpret repertoara koji i sami dijelom izvodite.

Naravno da cijenim, svakog tko baštini ono što je bitno, baština, vrijedno što seže u sevdah i ono što radim, meni kao osobi koja prikuplja i istražuje nešto novo, a ustvari staro, bitno je da je to osoba koja je bila posvećena. Svoj život je posvetila tome i negdje sam duboko vezan za Jevreje...

Ladino tradicija vezala se uz pjevanje a capella, kao ono što vi uglavnom radite, i minimalnu pratnju udaraljki, a što ste poentirali kroz suradnju s g. Milanom koji vam se pridružio na cajonu.

Negdje u svakom narednom koncertu želim da imam gosta koji izlazi iz publike. Momak koji je otkud znam ili ulični svirač il netko tko je s Konzervatorija. Tako da je jako bitno da se mladi ljudi sužive negdje sa svojom pjesmom i sa tom energijom što njima otvara neke nove vidike... A i sevdah je nastao kao a capella izvedba i to – ženska pjesma. Negdje je to ispjevala žena za nekim pendžerom u nekoj skrivenoj bašči, čekajući ili sanjajući o nekom muškarcu koji možda neće nikada bit njen ili je samo njoj neki iluzorni muškarac. Zato ja uvijek kažem da koncert jeste dio mojeg maštarenja o nekoj osobi... Tako da je jako lijepo što se u stvari mogu na taj način da povežem s publikom – da ih rasplačem, da ih nasmijem, da ih oslobodim, to je poenta u stvari muzike, da vas oslobodi.

Je li taj tradicijski sevdah isti onaj sevdah koji je zabilježen na singlicama iz 1970-ih i 1980-ih, poznatim u pučkoj predaji i kao 'Asevi sevdaha'?

Nije.

Kao pjevač sevdaha, kako gledate na ne tako davnu obljetnicu Prvog svjetskog rata, jer je sevdah ipak izraz tradicije feudalizma, onog uoči i u tom smislu – retro?

Jeste, makar ne znam kako bih vam sad odgovorio, nemam spremljen odgovor... Bojim se bilo što reći po tom pitanju, jer je definitivno promijenilo sve po tom pitanju, kao i svaki rat mijenja ljude, no definitivno je po tom periodu, kao i rata koji je iza nas, došlo do promjene i opet do suživota. Sve se ipak vraća na obnovu i reformu, dakle, otkud znam, ne možemo biti sigurni da se opet od nas neće desiti jer je postalo uobičajeno da se dešava...

Naša centrifuga?

Centrifuga i jedna kružna kolotečina, ali hajmo se nadat da u ovom periodu u kojem živimo, neće opet bit takvih stvari. Ali, sve smo vidjeli i sve preživjeli.

Jako bitan koncept majke u sevdahu ističe se i kod vas... Islamski glazbenici iz Afrike recimo, poštujući autoritet majke, a postoje i poznati slučajevi, ne smiju svirati kad im je majka kod kuće, jer se glazba smatra nedostojnom njihovog društvenog sloja. Autoritet majke, dakle, poprima li i jedan metafizički oblik?

Ona je napola mitološko biće, napola je stvaran lik. Moja majka to i jest, ona je meni bila oduvijek muza i vila i inspiracija i borac. I sama se borila u životu da nas izvede na pravi put i uspjela je u tome. Ja sam ostao bez oca s pet godina, o tome sam pričao i u mojoj knjizi koju se nadam da ćete imati priliku da pročitate. Stvar je u tome da majka jest moja glavna inspiracija i zvijezda vodilja i upravo u tom razumijevanju koje je utkala u naš odnos. S puno razumijevanja me odgojila i pripremila za ono što slijedi. Ne bih bio sigurno ovako jaka osoba i ovako direktan i bitan u svemu što je danas sevdah i što je današnja percepcija emocija na kraju krajeva da to nije tako.

Vid Jeraj / kroativ.at | foto: www.facebook.com/vrecobozo

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
Tradicijska gradišćanska nošnja Tradicijska gradišćanska nošnja
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve