Majka i majčinstvo

Majka i majčinstvo

Blagi pogled, zagrljaj i majčine ruke recept su koji liječi i najbolnije tuge u djetetovom životu. Dijete koje ima majku ima sve na ovom svijetu jer majku ne bi zamijenio ni za loptu ni za sunce, ni za nikakve novce na svijetu. Majka je djetetu izvor o kojem mu ovisi sreća  i u očima djeteta  ona je savršenija od cijelog svemira.

Koji trenutak može označiti da je žena postala majka? Kada osjeti svoje dijete po prvi puta u trbuhu ili kada ga silinom prirode rodi i po prvi puta ugleda?

Majčinstvo je genetski usađen instinkt, prenosiv milijunima godina u svakoj ženki, od pingvina do ljudskog bića. Onog trenutka kada majka osjeti svoje čedo  u trbuhu u ruke joj navre milina. Ona gladi svoj trbuh instinktivno, kako bi ga mazila i čuvala od svega i kako bi joj ruke bile stalno blizu da zaštite ono joj najmilije na svijetu. Tako jake i zaštitničke, tako nježne i obasjane..  Tako hrabre u prvim porođajnim trenutcima.

Porod - sila prirode i čudo života, e to je trenutak koji ženu učini majkom. Iskonska bol rađanja i nadljudska snaga da ona porodi svoje dijete i napokon ga stavi na prvi podoj i u svoje naručje može samo žena koja postaje majkom. Od tog trenutka ona je jača od lavova i život joj je veći od oceana i svih mora. I onda se ona nasmije svom djetetu čim ga ugleda i sva bol joj postane nebitna. Bol je zapravo ta koja je omogućila da ona napokon  drži svoje dijete u rukama.

U svim svojim bolovima koje nosi poslijeporodni period, majka itekako zna odijeliti uživanje sa svojom još pospanom bebom od svojih tegoba i ne, ne miješa ih.  Jedno je jedno a drugo nešto sasvim treće. U prvim mjesecima majka gladi svoje dijete na najmilija mjesta, doji ga, „nuna“ na rukama, obavlja na prstima kućanske poslove dok joj dijete spava. Vodi ga na sunce, pjeva mu, i zna one najbitnije stvari koje ga umiruju – zvuk fena ili vešmašine, vožnja autom ili u kolicama ili jednostavno njihanje na vrlo određen način koji odgovara samo njenom djetetu. Ona se ustaje pet puta svaku noć da podoji svoje dijete i da li opet uspjeva zaspati ili ne, nitko ju ne pita. Nju boli njeno rastavljeno tijelo od poroda, no dijete u njenom domu i u njenom krevetu daje joj nadljusku snagu da se brine za sebe i za svoje bespomoćno dijete.

Vrijeme nadalje jednostavno leti. Prvi koraci, prvi zubić, prva pažljivo odabrana kruta hrana. Prvi prijatelji njenog djeteta, prvi razgovori s drugim majkama. Prvo odvajanje u vrtiću. Prvi djetetov smiješni ples. I tonu uzajamnog grljenja, poljubaca i češkanja po leđima. Tonu milovanja i pusa u bolno mjesto. Tonu maramica na kojima su suze njenog djeteta... Dijete joj raste pred očima i u očima. Njena ljubav prelazi sve granice ovozemaljskog svijeta i jedini joj je strah u životu da se djetetu nešto ne dogodi ili čak njoj, ne zbog sebe, nego da to dijete ne izgubi svoju majku jer ona sada zna koju ulogu ima u djetetovu životu.

Majka upozna svoje dijete tako dobro kako ni ono samo sebe ne pozna. To potraje nekad čak i do zrelosti. Ona pozna anatomiju svog malog djeteta, svaku crticu na njegovu licu dešifrira. Ona zna kako mu ublažiti razočaranja i kako ga ohrabriti. Ona ne ismijava i ne brani. Ne izlijetava sa zaključcima, niti odlukama. Blaga je uvijek i rijetko se mršti, ali kada se namršti dijete zna što je. Ona je medicinska sestra i liječnica svom djetetu. Prehrambeni tehničar i nutricionist. Spremačica i čistačica. Učiteljica plivanja, gramatike i biciklizma. Zubarica kada ispadne prvi zubić, i zubić vila. Spasilac na moru, kapetanica, kuharica i chef, majstorica i čistačica cipela. Psihologinja i pedagoginja. Ona je sve, ona je ljubav djetetovog života jer sve što radi i sve što ju umori odmah zaboravi kada joj dijete savije ručice oko vrata. Tada majka odahne svjesna da ga još uvijek drži u naručju i zaključava vrata dok joj je dijete u krevetu, a kada odraste onda slijede neke nove uloge i obveze, a najveća od njih je kako puštati svoje dijete od sebe, dovoljno daleko da nađe sebe, a opet dovoljno blizu da dijete uvijek ima u kutku oka vječno otvorena majčina vrata, vrata skrojena posebno za nj, bezvremenska i neprocjenjiva ni milijunima svjetlećih godina.

I sve to traje i traje dok je majka živa. A jednom, kada je više ne bude, to odraslo dijete ne zaboravlja naslijeđe svoje majke. Ne zaboravlja milovanja i sve blage riječi utjehe. Ne zaboravlja da je ona bezuvjetno bila tu ili tamo, uvijek na vidiku i uvijek pri ruci. To je majka – uloga u životu žene koju ona voli, koja ju ispunjava i s kojom se ponosi sve do zadnjeg daha. A kada ispusti i zadnji udah svom djetetu prvi puta daruje tugu – onu laku kao bajku i tešku kao zemaljsku kuglu, neobjašnjivu i duboku. Jer majku nitko nikad nemože zamijeniti, bezvremenska je i vječna, a uspomena na nju zauvijek sveta.

Marinela / kroativ.at | foto: fotolia.com

Print

Vezani članci

FOTO DANA
FOTO DANA
Tradicijska gradišćanska nošnja Tradicijska gradišćanska nošnja
KamoSutra
« »
  • Po
  • Ut
  • Sr
  • Če
  • Pe
  • Su
  • Ne
FotogalerijaPregledajte sve